Broj nezaposlenih u Bosni i Hercegovini jedna je od rijetkih brojki oko koje se ne vode duboke političke prepirke niti se lome politička koplja tvrdnjama o maniplacijama. Sve politike u BiH, i one visoke i niske nijemo promatraju brojke koje se svakim danom povećavaju. Nemoćni i bezidejni nuđenj rješenja, političari nabrajaju probleme koje treba riješiti prije ekonomije, mladi ljudi i svi oni željni posla rara, umorni od čekanja i praznih obećanja napuštaju zemlju i traže od države da im olakša i potpiše sa EU da zapošljava nezaposlene iz BiH i neprave im komplikacije i mladi moraju da žive i da imaju pravo na komad hljeba.
Od ukupnog broja mladih u BiH, više od 60 posto ih je nezaposleno. U zemljama EU svega sedam posto. Nepostojanje strategije zapošljavanja na državnom nivou jedan je od glavnih razloga ovakvog stanja.
„Jako mali postotak mladih ljudi se odlučio da pokrene svoj vlastiti biznis, što bi možda bilo jedno od najboljih rješenja. Nemate nekih stimulansa, odnosno budžeta, naknada za mlade osobe, možda za njihovo usavršavanje, preusmjeravanje u neke druge struke u kojima bi oni mogli raditi.“
Drugi, vodeći razlog poraznog broja nezaposlenih predstavlja neusklađenost između sistema obrazovanja i potreba tržišta rada. Samo na sarajevskoj službi za zapošljavanje posao čeka više od hiljadu diplomiranih pravnika i ekonomista.
„Mladi ljudi, a i ostali, najčešće se odlučuju za poslove koji nisu u proizvodnji, koji ne zahtijevaju tehničko obrazovanje. Nekako su skloniji tim nekim kancelarijskim, administrativnim poslovima. Nažalost, najveća potražnja upravo jeste za inžinjerima, mašinskim inžinjerima, inžinjerima elektrotehnike, građevinskim, tako da tu postoji jedan nesklad. Mi apeliramo na mlade ljude da razmisle prije nego što upisuju srednje škole i fakultete, da prate tržište rada, da se upoznaju sa potražnjom na tržištu rada da ne bi poslije diplome čekali na birou za zapošljavanje - jer zaista postoji jedan ogroman nesklad između ponude i potražnje.“
Nije tajna da većina mladih ljudi u BiH do posla dolazi posredstvom rodbinskih veza ili preko političkih partija.
Mladi ljudi moraju mijenjati društveni sistem vrijednosti:
„Marljivost i uspjeh se vrednuju kroz potpuno neka druga mjerila - koliko ste politički podobni, toliko ćete napredovati u svom poslu, u svojoj karijeri, ili ukoliko imate bolje, jače rodbinske veze, vi ćete napredovati bolje u svom poslu. To se sada njeguje. Nažalost, jako rijetki su primjeri uspjeha pojedinca, pogotovo mlade osobe koja samo svojim znanjem nešto radi.“
Smatram da većina poslodavaca ne pruža jednake šanse svakom uposleniku, što, kako kaže, izaziva bijes kod mlađih zaposlenika:
„Mi, svi mladi, smo izuzetno ljuti, razočarani čitavim sistemom kad vidimo da neki pojedinci oko nas koji nisu dovoljno zaslužili, nisu se dovoljno trudili, dobijaju određene beneficije. A to se ogleda tako što se na jednom mikro nivou može porediti u jednom preduzeće kad neko od 20 ili 30 godina kaže neću raditi za 300, 400 maraka, to je upravo produkt tog bijesa, nezadovoljstva zato što ja vrijedim sigurno više od tih 300 maraka u poređenju sa nekim drugim koji dobija mnogo više, a sigurno to nije zaslužio.“
U nekim bh. sredinama, prevashodno gradskim, u poratnim je godinama, međutim, stasala i nova, bezinicijativna, neko će reći razmažena generacija. Radije će sjediti i ne raditi ništa nego ići na posao koji ne donosi “stalnu platu”. Evo primjera:
„Kada je naša firma organizovala obuku za nove radnike programiranja koja bi trajala tri mjeseca, imali smo jedan slučaj momka koji je nakon 15 dana, kada je vidio da to zahtijeva malo i rada, da se od njega zahtijeva da radi, da uči i da to nije samo sjedenje po kafama, zahtjev njegov je bio kada će dobiti godišnji odmor i kada će on dobiti prvu platu.“
Razne programe zapošljavanja obrazovanog, mladog kadra većinom nude strane organizacije.
Međutim, posao nikome neće doći sam to mladi znaju ali su nemoćni u svojoj potragi za posao, mladi puno konkurišu i idu od vrata do vrata mnogi ih neće ni da saslušaju ni da odgovore zašto ne ispunjavaju uslove za neki posao ali mladi i sledeći dan idu potragu i neodustaju ali posla nigdje na vidiku u BH..
Nema komentara:
Objavi komentar