Predsjednik Demokratske fronte (DF) i poslanik u Predstavničkom domu Parlamenta BiH Željko Komšić u proteklim mjesecima sa svojom strankom djelovao je opoziciono, nakon izlaska iz vlasti na svim nivoima.
U razgovoru za Fokus.ba komentarisao je referendum u RS-u kao i sve češće spominjanje novih oružanih sukoba u BiH, te govorio o očekivanjima DF-a od predstojećih lokalnih izbora u BiH, ekonomskoj situaciji u zemlji i odlasku mladih ljudi iz BiH.
– Kako gledate na referendum u RS-u? Je li to samo još jedna u nizu predizbornih priča ili smatrate da će stvarno doći do toga ukoliko međunarodna zajednica ne reaguje?
Mislim da će do održavanja referenduma doći. Dodik sada ne može nazad. Odustajanje od referenduma značilo bi njegov politički kraj. Također, i Savez za promjene kao opozicija iz RS-a, a pogotovo Mladen Ivanić, vratili su se politici nadmetanja sa Dodikom u disciplini ko je veći Srbin i ko je veći zaštitnik nacionalnih interesa RS-a. I za njih vrijedi isto što i za Dodika – ako odustanu od te tvrde nacionalističke priče i od referenduma, gube. Istovremeno, ovakav stav svih političkih opcija u RS-u dovodi zvanični Beograd u vrlo nezgodnu situaciju. Vlasti u Srbiji moraju praviti neku vrstu distance od “referendumske politike” u RS-u, prije svega zbog odnosa sa EU i SAD-om.
– Što se tiče međunarodne zajednice, ona neće reagovati. To se već vidjelo iz stava Vijeća za implementaciju mira u BiH.
Svjestan sam da ovo što ću sada reći može zvučati čudno, pogotovo u trenutnoj situaciji, ali sam siguran da će Dodika ova politika i ovo “referendumanje” skupo koštati. On gubi svaku vrstu razumijevanja, uključujući i zvanični Beograd. Sa takvom politikom teško je djelovati i opstati na ovim prostorima. Jedini saveznici koje on trenutno ima jesu Rusija koja se i zvanično izjasnila, te Dragan Čović koji sve čini kako bi relativizirao Dodikovu politiku referenduma i koji svima ističe da zakazivanje i održavanje tog referendum i nije baš tako važno.
Ostaje još da se vidi kako će se postaviti Turska, s obzirom na njene sve lošije odnose sa EU pa i SAD-om, i na činjenicu da je počela izgradnju strateškog partnerstva sa Rusijom. Rusija, a pogotovo Turska, imaju svoje strateške interese na Balkanu koji manje imaju veze sa nama, a više sa njihovom politikom zatezanja odnosa sa EU, SAD-om i NATO-om.
– Nakon posljednjih dešavanja na bh. političkoj sceni sve je češće spominjanje mogućnosti novih oružanih sukoba u tvrdoglavom branjenju određenih stajališta. Koliko je to realno i imaju li bh. građani razloga za zabrinutost?
Nema “domaćeg rata u BiH”. Niko u BiH nema ni snagu ni resurse za tako nešto. Rat je u BiH uvijek dolazio iz vana i to u vidu agresije koja je izazivala i ratovanje unutar BiH. To je čak i historijska činjenica.
Nemoguće je voditi rat u ovoj zemlji bez vanjske agresije ili nekog drugog načina vanjske intervencije. Pa ni 1992. rat u BiH nije počeo kao “domaći” ili kako ga još zovu kao građanski rat. Počeo je kao agresija jednog pa drugog susjeda, uz povremeno otvoreno uključivanje borbenih jedinica i vojske tih istih susjeda. To je bila čista agresija, bez obzira kako su tada susjedne zemlje “pravdale” i objašnjavale svoje učešće u ratu na teritoriji BiH.
Međutim, ako me pitate ima li u ovoj zemlji ljudi spremnih da ponovo zapucaju na svoje susjede i zemljake, odgovor je drugačiji – ima. Oni su u manjini, ali ih ima. Kako god, ta manjina spremna na pucanje ne može voditi rat bez vanjske agresije, intervencije i podrške. Zato mi u BiH uvijek moramo sa pažnjom posmatrati i pratiti ponašanje i politiku susjeda kao i regionalnih sila. Mislim na širu regiju.
– Kako komentarišete diskriminaciju građana u RS-u koji nisu srpske nacionalnosti, recimo u slučaju obrazovanja i bosanskog jezika, kao i nepoštivanje odluka Ustavnog suda BiH u tom entitetu?
To je klasično silništvo, bahatost, primitivizam, balkansko primitivno iskazivanje sile, po principu “ja to mogu i ja ću to uraditi”. Uradit ću to da vas ponizim, degradiram i pokažem ko je ovdje gazda i koga morate slušati jer ste svi vi, drugi, građani drugog reda te ovisite o mojoj ili našoj milosti i bit će onako kako to ja ili mi želimo.
Insitirati i vršiti pritisak na vladajuće stranke, kao najodgovornije, da pokrenu bar dio aparata prinude koji kontrolišu, mislim na pravosuđe i policijske jedinice, te silom spriječe referendum, i obezbijede funkcionisanje pravnog sistema na teritoriji cijele države, kao što bi to uradile uređene države, je čista demagogija
Kako drugačije objasniti, npr. negiranje bosanskog jezika u školama u RS-u? Kakvu to konkretnu političku korist ima bilo koja vlast u RS-u od toga što ljudima administrativno oduzima pravo da jezik kojim govore zovu kako oni hoće? Je li zbog toga nekome bolje u RS-u, je li Dodiku i Vladi RS-a lakše raditi zbog toga? Imaju li više para? Je li srpskom narodu u koga se Dodik zaklinje lakše zbog toga, je li neki Srbin samo zbog toga dobio posao i plaću? Naravno da je odgovor negativan. To je ipak samo i isključivo diskriminacija, silništvo i bahatost.
– Ukoliko dođe do referenduma šta će učiniti DF i šta smatrate da trebaju uraditi vladajuće stranke iz Federacije BiH?
Kao što rekoh, kako sada stvari stoje, do referenduma će doći. Niko to ne može spriječiti. Uzdati se u Dodikovu političku pamet i mudrost, državničko ponašanje, poštivanje Ustava i zakona, demokratije, uzaludno je. Da je toga bilo, ne bi bilo ni ove situacije. Može se tražiti od aktualne vlasti da, koristeći instrumente države koji su joj na raspolaganju, osigura provođenje odluke Ustavnog suda i spriječi referendum. Ipak, insitirati i vršiti pritisak na vladajuće stranke, kao najodgovornije, da pokrenu bar dio aparata prinude koji kontrolišu, mislim na pravosuđe i policijske jedinice, te silom spriječe referendum, i obezbijede funkcionisanje pravnog sistema na teritoriji cijele države, kao što bi to uradile uređene države, je čista demagogija.
BiH nije potpuno uređena niti je potpuno demokratska država. Posljedice takvog poteza mogu biti katastrofalne. Svakome onome ko to predlaže, kada bi to kojim slučajem bilo moguće, ja bih najradije i hitno, zakonom dodijelio ovlaštenja i puškicu te ga poslao u Banju Luku da to izvede. I ako to izvede ja bih bio spreman cijeli život da pužem pred njim ili njima. Olako ovo obećavam jer znam da ti koji to predlažu jednostavno nemaju hrabrosti ni za manje stvari, a kamoli za takvo nešto. Nije tu riječ o kukavičluku niti o povlačenju pred budalama, riječ je o procjeni šta možeš, a šta ne možeš da uradiš.
Ipak, da bi se obezbijedilo bilo kakvo funkcionisanje države u ovom slučaju, jednostavno treba postupiti po važećim zakonima. Neprovođenje odluka Ustavnog suda BiH je krivično djelo. Dakle, mora se otvoriti i sprovesti zvanična istraga i to po službenoj dužnosti državnih organa. Kad-tad izvršioci tog krivičnog djela bit će dostupni državnim organima. U političkom smislu, potrebno je potpuno izolovati i Dodika i njegovu Vladu RS-a, čak prestati sa svim zvaničnim kontaktima sa tom Vladom, a isto tražiti i od svih onih zemalja koje, bar zvanično, ističu da podržavaju teritorijalni integritet i suverinet BiH.
Jednostavno, treba uvesti Dodika u potpunu blokadu. Kada bi ovo bar i djelimično uspjelo, siguran sam da bi vrlo brzo došlo i do promjene te politike
Jednostavno, uvesti Dodika u potpunu blokadu. Kada bi ovo bar i djelimično uspjelo, siguran sam da bi vrlo brzo došlo i do promjene te politike. Jer, da se ne zavaravamo, u današnjem vremenu i današnjem svijetu, niko ne moze živjeti i djelovati sam, a opstati. Pa i režim u Sjevernoj Koreji bi propao da im nije Kine.
Također znam da se to neće desiti. Znajući kako funkcioniše politika u BiH, referendum će se desiti, izbori ce proći, a sarajevski političari će ponovo krenuti u sklapanje dogovora sa Dodikom. I onda slavodobitno proglastiti “pobjedu kompromisa” i stabilizovanje političkih prilika. To što je on cijelu državu uzdrmao, izvrgao ruglu institucije države, legitimizirao kroz Skupštinu RS-a institucionalnu pobunu protiv Ustava i Ustavom definisanih institucija, uplašio sve normalne ljudemogućnošću izbijanja sukoba, to vladajućim političkim krugovima u Sarajevu neće biti važno.
Međutim, BiH će se nakon toga suočiti sa jos većom političkom krizom koju je već najavio Dodik kroz poziv Bošnjacima i Hrvatima “da krenemo ponovo”, kao i kroz Čovićevo pismo Inzku kojim traži dalje dijeljenje Federacije BiH, te njegovu regionalnu turneju po nekim zemljama gdje traži podršku upravo za Dodikovo “da krenemo ponovo”. “Da krenemo ponovo” je drugi naziv za dalju dezintegraciju zemlje. Ako ćemo pošteno, to nekima u Sarajevu baš i nije mrzak plan.
– DF na predstojeće lokalne izbore izlazi sa 63 kandidatske liste za općine i gradove. Kakva su vaša očekivanja?
Mnogi već kažu da je voditi kampanju za lokalne izbore u ovakvim političkim okolnostima u BiH, postalo gotovo besmisleno. Sve životne i lokalne teme zamjenit će referendum, hoće li biti sukoba, hoće li i treba li dalje dijeliti zemlju… Svejedno, mi ćemo ići sa lokalnom kampanjom svjesni da valja odgovarati i na ovakva pitanja. Sigurno je da porast etničkih tenzija nije činjenica koja pogoduje DF-u i da će u ovakvoj atmosferi najviše profitirati SDA, SNSD i HDZ.
Čovjek počinje vjerovati da pobrojane stranke ovo rade potpuno dogovorno, planirano i svjesno kako bi na strahu, manipulaciji strahom, pozivanjem na rat i sukobe riješili i ove izbore te stvorile osnovu za dalje, po zemlju i ljude ove zemlje, pogubno političko djelovanje, a sebi osigurale, čak i u većoj mjeri nego što to sada imaju, moć i kontrolu nad resursima, novcem i slično. Jeste da je teško povjerovati, ali kako stvari stoje, teško da u svemu što se dešava ima politike i ideologije. Prije će biti da je riječ o vrlo pragmatičnim interesima. Istine radi, nešto ideologije, istina pogrešne, uz jako izražen pragmatizam, ima u ličnosti i politici Bakira Izetbegovića, ali to je posebna tema.
– Dugoročno gledano kako vidite opoziciju u Federaciji BiH? Hoće li se nastaviti DF-ova saradnja sa SDP-om i je li moguće stvaranje velikog opozicionog bloka sa drugim strankama u narednom periodu?
Mislim da će se situacija dalje tako razvijati da će to jednostavno biti neophodno.
– Kako gledate na rad vladajuće koalicije i šta je ono što je po vama dobro, a šta može bolje?
Zaista, uz želju da ne ispadnem klasičan opzicionar, i uz iskren pokušaj da nađem nesto pozitivno u potezima vladajuće koalicije, moram reći da tu nije bilo baš ničega dobroga. Jer da jeste mi sigurno danas ne bi vodili ovakav razgovor.
– Šta očekujete od izbora u Srebrenici gdje ste podržali Ćamila Durakovića?
Gotovo sam siguran da će on pobijediti na ovim izborima u Srebrenici.
– Ekonomija je nešto o čemu se sve manje priča u političkim krugovima BiH. Kako je u sadašnjoj političkoj nestabilnosti usljed najave referenduma uopće moguće privući investitore i šta je to na čemu vlasti dodatno moraju raditi kako bi se otvarala radna mjesta?
Nažalost, trenutno možemo zaboraviti investitore, pogotovo strane. Niko ne ulaže novac u nestabilne zemlje. Ova vlast je ovu zemlju učinila nestabilnom kao nikada do sada od završetka rata. Gotovo je nemoguće da možemo očekivati nove investicije i nova radna mjesta.
– BiH je u proteklim godinama napustilo više desetina hiljada osoba, uglavnom mladih. Mislite li da je to moguće zaustaviti u narednom periodu i kako?
Naravno da je moguće. Ali što se duže “valjamo u blatu etničkih kriza” sa strahom od izbijanja sukoba, to će teže biti zaustaviti odlazak mladih ljudi. I kada se zaustave ove krize, trebat će neko vrijeme da se stabilizuje država i da neka nova generacija mladih ljudi stekne povjerenje u državu, u vladavinu prava, u pravdu i pravičnost, da stekne vjeru u to kako je važno šta si naučio i šta znaš i hožeš da radiš, a ne kako se zoveš, jesi li član stranke koja gospodari telekomima, elektroprivredema, ministarstvima, direkcijama, sličnim državnim preduzećima, u koje će te zapošljavati stranački šefovi, stranački sekretari, stranački direkori, stranački izvršni direktori, stranački profesori, stranački urednici, stranački umjetnici, stranački palci…
Nema komentara:
Objavi komentar