Problem Jusufa Arifagića iz Prijedora pokazuje da grad poput Prijedora, ne može osigurati dovoljne količine slobodnog zemljišta za uzgajivače.
Vlasnik najveće i najmodernije farme u Bosni i Hercegovini Jusuf Arifagić iz Prijedora, odlučio je dio stočnog fonda, koji broji oko 600 grla, preseliti u Bosanski Petrovac. Razlog je činjenica da zbog komplikovanih procedura i razuđenih parcela ne može pronaći 300 hektara poljoprivrednog zemljišta sa kojeg bi se njegove krave hranile. Grad Prijedor ima problema zbog imovinsko-pravnih odnosa, kao i iscjepkane parcele u državnom i privatnom vlasništvu.
Problem razuđenosti
Kako je za Faktor objasnila načelnica Odjeljenja za privredu i poljoprivredu Grada Prijedora Zinajda Hošić, Arifagić je dobio od Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede RS-a dio zemljišta pod koncesiju, a da bi dobio veće parcele potrebno je odobrenje Vlade RS-a.
– Po zakonu, Vlada RS-a daje pod koncesiju velike parcele, a 30 posto daje grad ili općina i tu se radi o manjim parcelama. Resorno ministarstvo ne može sad tek tako uzimati zemljište od ljudi i dati ga nekom drugom. Mi smo Arifagiću primjerice isfinansirali trafo tanicu – spomenula je Hošić.
Prema njenim riječima, u BiH ne postoji tržište poljoprivrednog zemljišta.
– Kad vam dođe investitor i kupi objekat, desi se da ne može kupiti zemljište. Radile su se neke izmjene zakona, jer se želi olakšati kupovina objekata. Od 36.000 hektara neobrađenog poljoprivrednog zemljišta u BiH spadaju privatna, državna i zemljišta u vlasništvu zadruga. Nešto je pod koncesijom nešto nije, a razuđenost parcela glavni je problem – precizirala je Hošić.
Kazala je da je pravo pitanje da li koncesionari stvarno koriste ili ne koriste poljoprivredno zemljište.
– Činjenica je da se na terenu svašta nešto pojavljuje. Ima slučajeva gdje oni zemljište pokušavaju nekom drugom iznajmiti i to se ne kontrolira koliko bi trebalo Velike parcele, koje na koncesiju daje Vlada RS, lokalne zajednice ne mogu kontrolirati niti vršiti inspekcijski nadzor nad njima – izjavila je Hošić.
Manje parcele koje Grad Prijedor daje pod zakup uglavnom se prate i riječ je o manjim porodičnim gazdinstvima.
Viši asistent na odsjeku Agrotehnike na Poljoprivredno-prehrambenom fakultetu Univerziteta u Sarajevu Mirza Tvica za Faktor je pojasnio da ne postoji ozbiljna evidencija zemljišta na državnom nivou, kojeg bi trebala imati Agencija za statistiku BiH.
– Poljoprivredno zemljište može biti i pašnjak na 1.500 metara nadmorske visine, a može biti i ravnica u Posavini. Dobar dio plodnog zemljišta već je dat pod koncesije na korištenje. Višegodišnji zasadi, poput voćnjaka, ne daju se na koncesije, jer bi se ugovor morao praviti na otprilike 20 godina, koliko traje njegova iskoristivost – spomenuo je Tvica.
Skupa proizvodnja
Naš sagovornik navodi da u BiH nema tako velike parcele od 300 hektara.
– Većina naših parcela ima površinu od hektar do hektar i po. Velikim farmerima problem je organizirati proizvodnju, jer bi morali uzeti mnogo malih parcela na kojima je primjena agrotehnika veoma skupa. Preskupo bi bilo da se ide sa đubrenjem, navodnjavanjem, transportom itd. – objasnio je Tvica.
Nema komentara:
Objavi komentar