Tamo gdje je pacijent nezadovoljan gdje ne želi da se liječi jednostavno će povući svoj karton i otići tamo gdje će mu usluga biti bolja. Time bi se napravilo da oni koji rade kvalitetno imaju sasvim normalna primanja a oni koji ne rade tako, ili moraju promjeniti svoj kurs rada prema pacijentima, gdje se moraju dodatno educirat, tada će pacijent biti zadovoljan i on će ostati kod njega, istakao je u intervju za Dnevnik TV1, Mirsad Đugum, predsjednik Udruženja ljekara privatnog sektora KS.
Kakav je Vaš stav po pitanju ukidanja tzv. dvojne ljekarske prakse?
ĐUGUM: Sada se digla prašina oko ovog dijela iako je sve ovo regulisano zakonom. Definitivno jedna stvar koja se kod nas a posebno u FBIH dešava jeste da su sve stvari regulisane relativno dobro unutar zakonskih okvira ali nažalost nijedan taj okvir se ne primjenjuje i jasno je da je još 2010 godine ukinuta privatna praksa za osobe koje rade u bilo kojim javnim ustanovama ali ujedno imaju na svoje ime otvorene zdravstvene ustanove i ona je bila ukinuta.
Nakon odluke federalnog ministra i da tako kažem, pravilnika, produženo je njihovo djelovanje na 24 mjeseca koje još ni dan danas nije ukinuto, odnosno jednostavno se ne radi na tome da se te zdravstvene ustanove zatvore, iako je to protuzakonito.
Druga stvar, postoji zakon o radu odnosno Zakon o zdravstvenoj zaštiti u kome se jasno kaže da ljekari mogu raditi u dopunskom radu, poslije svog radnoga vremena, jednu trećinu svoga radnog vremena negdje u poliklinici, ali tu se postavlja jedno pitanje, ako je to u sukobu sa interesom zdravstvene ustanove u kojoj rade, ili ako je to bilo kakva mogućnost zloupotrebe, onda nadležni, a to je direktor te zdravstvene ustanove neće dati odobrenje za rad. Znači, za sve postoji zakonski okvir i on se nažalost ne primjenjuje.
Kada je u pitanju Zavod zdravstvenog osiguranja?
ĐUGUM: Kada je u pitanju Zavod zdravstvenog osiguranja, kada su u pitanju sva tri na nivou BiH, postoje zakoni, nažalost, skoro nijedan zakon se ne primjenjuje u praksi, počevši od Zakona o zdravstvenom osiguranju iz 1997. Godine, gdje je izjednačen privatni i javni sektor do Zakona o zdravstvenoj zaštiti iz 2010.godine, gdje su opet izjednačena ta dva sektora do Zakona o javnim nabavkama i Zakona o agenciji za lijekove i pravilnicima za lijekove na državnom nivou. Šta hoću ovim da kažem?
U par navrata sam na državnom parlamentu pokrenuo pitanje i rekao da se između 50 i 100 miliona maraka osiromaši fond Zavoda zdravstvenog osiguranja na bilo kojem nivou zato što od 2009.godine Vijeće ministara nikada nije donijelo maksimalnu cijenu lijekova, veleprodajnih, na državnom nivou, što je bila obaveza. Postoji pravilnik koji je morao da se ispoštuje a formirana je i komisija za lijekove i Stručni savjet agencije za lijekove pri Agenciji za lijekove. Nikada se to nije provelo i jasno argumentirano koliko je to i na koji način s vrši proračun cijene lijekova u veleprodajnom dijelu.
Hoće li iko odgovarati za to konkretno?
ĐUGUM: Da Vam kažem, ako nije do sada ne znam da li će kasnije, ja sam to jasno rekao na državnom parlamentu i pokazao da je cijena lijekova koja se formira na državnom nivou, cijene Srbije, Hrvatske i Slovenije, kada se podijele i pomnože sa faktorom 0,9 onda se dobije maksimalna cijena lijekova. Nažalost to ili ne odgovara ili ne žele i neće da provedu i tim su sigurno oštećeni svi zavodi zdravstvenog osiguranja.
Druga stvar, na državnom nivou od 2008. se provodi i traži da se donese Strategija zdravstva na nivou BiH, jer bez te strategije zdravstva jednostavno BiH ne može učestovati u grant sredstvima IPA fondova za razvoj zdravstva. Što se tiče FBIH tu su opet donešeni zakoni, jasno formirani Zavof zdravstvenog osiguranja i reosiguranja Federacije gdje je jasno rečeno koja je uloga i namjena toga fonda. U tome fondu bi trebao i budžet FBIH da učestvuje u određenom iznosu. Sadašni dug Federacije prema Zavodu zdravstvenog osiguranja i reosiguranja prelazi 700 miliona km, i pitanje je da li se svi programi koji su planirani po programu Federalnog Zavoda zdravstvenog osiguranja i reosiguranja provode po pravilu a ujedno i sve javne nabavke kako u Zavodu zdravstvenog osiguranja na nivou FBIH tako i u kantonalnim zavodima, gdje je osnovi problem za osiguranike ali ujedno i za zdravstvene radnike. Ne znam ko bi dozvolio i tražio od samoga sebe da radi duplo više a da ima normalna primanja, tako i ljekari koji rade u dopunskom radu.
To je borba za egzistenciju, zato što su plate izuzetno male a razlog zašto su plate male je zato što se sredstva koja su namjenjena za liječenje iz Zavoda zdravstvenog osiguranja ne upotrebljavaju na kvalitetan i pravilan način. Sigurno u zadnjih desetak godina je Zavod zdravstvenog osiguranja Kantona Sarajevo skoro 150 miliona km investirao u kapitalne investicije i nabavku aparature i onoga što je zakonom zabranjeno.
Zavod zdravstvenog osiguranja plaća zdravstvene usluge, plaća lijekove, fizikalnu terapiju i nabavku ortopedskih pomagala, to je njihova uloga. Međutim u ovom periodu se protuzakonito radilo i onda su se kapitalne investicije finansirale iz svega onoga što je pripadalo pacijentima, odnosno što je pripadalo zdravstvenim radnicima za njihove usluge. Time smo napravili jedan kompletan poremećaj u zdravstvenom sistemu i tim smo ugrozili ljekare koji rade u državnim ali i u privatnim ustanovama.
Rasprostranjena je ta praksa, građani kažu da ljekari iz državnim bolnica šalju pacijente u privatne klinike. Znate li ima li takvih slučajeva i u kojoj mjeri?
ĐUGUM: Sigurno da takvih slučajeva ima, u kojoj mjeri ja ne mogu reći, nažalost. Postojanje zakonskih okvira da se Zavod zdravstvenog osiguranja usmjeri da radi prema zakonu, takav vid bi bio eleminisan u roku od 24 sata zato što zavodi zdravstvenog osiguranja imaju obavezu da na početku svake godine raspišu javni poziv za davaoce usluga. Znači zavod kupuje usluge time se automatski dolazi do toga da se cijene daju prema jedinstvenoj metodologiji za uslugu koju treba da plati Zavod zdravstvenog osiguranja.
Omogućilo bi se tim da pod istim uslovima to je obaveza i javnom i privatnom sektoru da naprave konkurenciju na tražištu a pacijentima bi se omogućilo da svoje osiguranje koriste onako kako imaju to pravo da sa svojim uputnicama odu da li u javni ili privatni sektor, gdje žele, time bi jednostavno pacijent vrio izbor gdje želi da se liječi a liječio bi se tamo gdje je zadovoljan, gdje ima kvalitetnu i efikasnu zdravstvenu uslugu.
Tu apsolutno izbjegavamo sve ove druge stvari koje se namjerno guraju u ovaj sektor zdravstva i korupcije te je osnovni problem u tome, a najmanji problem u ljekarima. Najveci problem je što izvršna vlast zato što ne provodi ono što je predviđeno po zakonu, da se to provede u roku od par mjeseci, tržište unutar zdravstvenih usluga bi se stabiliziralo, pacijenti bi birali da se liječe, ne bi bile liste čekanja, stvorila bi se konkurencija.
Vi ste ranije pominjali Hrvatsku, kako je to tamo riješeno?
ĐUGUM: Ja govorim sada o primarnoj zdravstvenoj zaštiti odnosno o porodičnoj medici. U porodičnoj medicini oni su napravili taj dio gdje se išlo na tim zdravstvene zaštite. Znači onaj ko pruža zdravstvenu zaštitu dobije prema broju kartona po glavi stanovnika naknadu za broj osiguranika koje ima kod sebe i onda se stvorilo ko ima veći broj kartona on prima i veći iznos novca. Tamo gdje je pacijent nezadovoljan gdje ne želi da se liječi jednostavno će povući svoj karton i otići tamo gdje će mu usluga biti bolja. Time bi se napravilo da oni koji rade kvalitetno imaju sasvim normalna primanja a oni koji ne rade tako, ili moraju promjeniti svoj kurs rada prema pacijentima, gdje se moraju dodatno educirat, tada će pacijent biti zadovoljan i on će ostati kod njega. Ovako mi smo primorali pacijente da smo idu u Dom zdravlja, da tim djelom rukovodi menadžment unutar Doma zdravlja ne pitajući ljekare u porodičnim medicinama šta im treba.
Kolika je mogućnost educiranja tu treba postaviti pitanje jer nema sredstava za taj dio odnosno, imamo pararadnike unutar zdravstvenih ustanova i time optrećujemo zdravstvene radnike sa neregulisanim sistemom, nema zavoja gaza i smanjujemo obim zdravstvenih usluga. Hrvatska ima 82 posto zadovoljnih pacijenata u porodičnoj medicini. Nažalost mi smo poslije 10 godina zakonskih borbi i odlukom Suda BiH dobili prije 2.godine se otvori porodična medicina i to su date samo dvije porodične medicine na Kantonu Sarajevo i ishod je da već 10.mjeseci zavod nije uplatio nijedan dinar za liječenje tih osiguranika. Od 1.5.2015.godine do danas ni za jednog osiguranika nije uplatio nijedan dinar.
Da je taj slučaj u javnoj ustanovi ona bi se raspala do sada. Mi jednostavno želimo bez obzira na ove probleme raditi u korist osiguranika i mi ćemo i dalje to raditi. U narednoj sedmici će ići krivične prijave i protiv članova upravnog odbora i odgovornih u zavodima zdravstvenog osiguranja zbog takvog diskriminirajućeg položaja i sigurno će uslijediti aktivnosti u vezi specijalističkom konsultativnom zaštitom, već smo podnijeli prema konkurenicijskom vijeću da ustanove u privatnim ustanovama budu dostupne i pacijentima na zdravstvenu knjižicu a da pod istim uslovima privatni i javni sektor radi prema jedinstvenoj metodologiji prema Zakonu o javnim nabavkama, Zakonu o zdravstvemom osiguranju i Zakonu o zdravstvenoj zaštiti. Vidjet ćemo da li će u ovom slučaju kantonalno tužilaštvo poduzeti određene akitivnosti ili ne s obzirom da imamo jedno negativno iskustvo da su već prije 3 . godine protiv tri osobe podnešene krivične prijave a do sada se nije ništa poduzelo
Nema komentara:
Objavi komentar