Gratz / Parlament glasao da ljudi mogu živjeti sa 200 maraka, a poslanici bez paušala ne mogu

Federalni parlamentarci jučer nisu podržali prijedlog zastupnika Dennisa Gratza da se izglasa ukidanje paušala profesionalnim parlamentarcima u ovom zakonodavnom tijelu. Ovakva odluka nije mnogo iznenadila građane BiH koji su navikli na visok stepen socijalne neosjetljivosti izabranih zvaničnika. Ipak, razloga za razočarenje ima. Tim povodom razgovarali smo sa Dennisom Gratzom zastupnikom Naše stranke u Zastupničkom domu Parlamenta FBiH.

Predložili ste da se profesionalnim parlamentarcima u Parlamentu FBiH ukinu paušali. Vaš prijedlog nije usvojen. Jeste li razočarani?

Naravno da sam razočaran. Ne zato što se radi o mom prijedlogu, već zato što su oni zastupnici koji su ga odbili, iznijeli niz "argumenata" u kojima se očitovao njihov krajnji stepen socijalne neosjetljivosti i dekadentnosti. Svako ko ih je slušao jučer kako se žale, kao da su socijalno ugrožena kategorija poput penzionera ili boraca, sigurno je pomislio da su potpuno odsječeni od socijalno-ekonomske stvarnosti u kojoj žive građani čije bi interese trebali zastupati i s kojima bi se trebali solidarisati.

Kada su razmišljali o sebi i svojim platama, moje uvažene kolege su trebali imati u vidu nekoliko činjenica, koje inače sigurno poznaju: recimo, da je prosječna neto plata u Federaciji po posljednjim podacima 846 KM, da se Vlada žestoko zalagala da minimalna plata bude 380 KM, da je 389.000 nezaposlenih u Federaciji.

Tražio sam zakonskom izmjenom da prestanu skidati s biroa ljude koji zarade 208 KM. Ne postoji logika po kojoj možete smatrati zaposlenim nekog ko ima 200 KM plate. Ne smijete mu uzimati pravo na zdravstvenu zaštitu. Većina zastupnika je moj prijedlog izmjene ove sramne odredbe glatko odbila. Njih ljudi na margini ne zanimaju. Ono što im je jučer bilo najvažnije - čast izuzecima kao što su kolegice i kolege iz DF-a i SDP-a koji su podržali moju incijativu - je da im se ne dira njihov paušal. Iako kao profesionalci već primaju plaću. 

Šta Vas je podstaklo da predložite ukidanje paušala? Koliki su to paušali parlamentaraca?

Podstakla me činjenica da smo u izbornoj kampanji 2014. godine kazali našim glasačima da ćemo se boriti protiv neopravdanih beneficija u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti. Ne mogu ja ići u Gračanicu, Mostar, Bosanski Petrovac i Visoko, govoriti o potrebi ozbiljnih rezova u javnoj potrošnji, a istovremeno ne preuzeti dio odgovornosti. Pred nama je teško razdoblje, imat ćemo ozbiljne probleme sa procesom politizacije državne službe, što je omogućeno izmjenom Zakona o državnoj službi Federacije BiH. Važno je da se opozicija uključi u rad Parlamenta, te predlaže svoja rješenja, idemo sa amandmanima, mijenjamo loše propise. Jučer su nam prošla tri nacrta, ovaj nije, ali ćemo tražiti svoje saveznike za novo rješenje kojim ćemo se boriti protiv neopravdanih privilegija. Kada se oduzmu porezi i obaveze, po osnovu paušala nam bude isplaćeno 630 maraka. Zamislite, za materijalne troškove, profesionalni parlamentarci dobiju skoro dvije minimalne plaće u Federaciji.

Prijedlog nije podržala vladajuća parlamentarna većina u FBiH. Kakvu poruku ovakvim odlukama šalje vlast?

O ovom prijedlogu je glasalo 76 zastupnika i zastupnica. U Zastupničkom domu nas je izabrano 98, dakle svaki pet zastupnik nije bio prisutan. Da nacrt prođe, potrebna je većina prisutnih koji glasaju. Dakle, trebalo nam je 39 glasova, imali smo 28 glasova 'za', 13 suzdržanih i 35 koji su glasali protiv. Važno je da javnost zna da mi nismo jedini, veoma ozbiljna izlaganja dali su zastupnici Jasmin Kadić, Damir Mašić, Davor Vuletić, Mahir Mešalić i drugi, koji su govorili o potrebi rezova, te nisu bili na ovoj sramotnoj strani govornika koji su branili svojih 630 maraka koje primaju pored pune plaće parlamentarca.

Sve godine parlamentarci su djelovali da se u javnosti izgradi svijest o neodgovornim i bahatim političarima, koji ni najmanje nisu zainteresirani za svakodnevni život građana. To je svjesno prozivedeno, jer je u građanima proizvodilo apatiju i beznađe, nepovjerenje u politiku kao takvu i odsustvo volje da se učestvuje u političkom životu i na izborima. Dotle je uhljebljena elita sastavljena od kadrova i simpatizera vladajućih stranaka živjela i živi i sad zadovoljno. Paradoksalno, ali njihovo glavno sredstvo za očuvanje vlasti je u tome da za svakog novog kažu da je isti kao i oni, da su mu isti motivi i ciljevi. Zato SDA i HDZ vole da svi uđu u koaliciju s njima.

Problem nastaje kada se, kao što je slučaj u ovom mandatu, pojavi unutar opozicije nekolicina zastupnika, koji nisu spremni na to i koji će svojim ličnim radom i zalaganjem dokazati da je i drugačija politika moguća. To nije samo po sebi ona velika promjena za kojom većina ljudi čezne, ali je svakako korak naprijed i osnova za stvaranje većeg povjerenja u politiku kao sredstvo, pomoću kojeg se može raditi u interesu zajednice i opće koristi.

Uprkos visokom stepenu nezaposlenosti i niskim primanjima bh. građana zastupnik Munib Jusufović izjavio je da plata parlamentarca od 2.400 KM nije prevelika. Koliko bi prema Vašem mišljenju trebala biti maksimalna plata izabranog zastupnika?

Prije svega, ja želim reći da veoma poštujem rad gospodina Muniba Jusufovića, zajedno radimo u Komisiji za ljudska prava i slobode, evo, nadam se da ćemo uskoro zajednički organizovati diskusiju o Položaju i potrebama djece povratnika u pristupu osnovnom obrazovanju u Bosni i Hercegovini, posebno imajući u vidu žalbe roditelja u Glamoču, Vrbanjcima i Konjević Polju. Bilo je mnogo većih 'paničara' u redovima SBB-a po pitanju paušala od gospodina Jusufovića. Kada na dnevni red dođe pitanje koje ovako dira u privilegije zastupnika, bude žustre diskusije, pa neki od poslanika ne vide koliko samo ružno u javnosti izgleda kada oni brane primanja koja su i do četiri puta veća od prosječne plaće u zemlji. Osim toga, danas nije bilo diskusije o toj plaći parlamentara, već o dodatnim paušalima.

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u obrazloženju presude o neustavnosti Zakona o radu upozorio je na poremećeni sistem donošenja odluka u Parlamentu FBiH. Koliko u ovom zakonodavnom tijelu stvarno vlada demokratija?

Na Ustavnom sudu Federacije je osporena procedura donošenja zakona u Domu naroda. Dakle, nije riječ o dijelu procedure u Predstavničkom domu. Istina, veliki broj zakona je usvojen po hitnom postupku, pa i ovaj, što zatvara okvir za javnu raspravu, ali to nije bio predmet ove odluke. Što se tiče demokratije u Parlamentu, mislim da je važno ono što se dogodilo jučer, kada su prijedlozi opozicije bili na dnevnom redu. To je snažna poruka i važno je da javnost zna da su ovakve stvari moguće, čak i kada takvi prijedlozi ne dobiju podršku većine.

Kad je u pitanju priča o Domu naroda, moj stav je da ovo tijelo treba ukinuti. Osim što komplikuje sistem donošenja odluka u toj mjeri da nam se dešavaju situacije poput ovih, Dom naroda i mnogo košta građane Federacije. Osim toga, delegati u Domu naroda su zastupnici u kantonalnim skupštinama, što im ograničava mogućnost djelovanja na toj razini.

Sve u svemu, mi u suštini tu imamo uduplanu instituciju i to komplikuje donošenje svih zakona, a ne samo Zakona o radu. A ako već vladajući koalicioni partneri, SDA i HDZ, nisu spremni na iskorak u tom smislu, ako žele zadržati ovaj komplikovani sistem koji im omogućava da kad nisu u vlasti blokiraju sve procese, onda moraju poštovati komplikovane procedure tog sistema. Ako im je toliko bitan Dom naroda, onda neka poštuju njegov Poslovnik. U tom smislu, za obaranje Zakona o radu na Ustavnom sudu, glavnu odgovornost snose SDA i HDZ.