Na prošlogodišnjim općim izborima, DF – Željko Komšić u petoj izbornoj jedinici - čiji je privredni, politički, kulturni i društveni centar Zenica – osvojila je blizu 16.000. glasova. Glas DF-u, barem prema onome što je uoči izbora poručivao i obećavao lider te stranke, značio je glas protiv - korupciji, pljački, rođačkim, stranačkim, prijateljskim i svim drugim vezama koje su, nesumnjivo, vremenom od tog grada i šire regije napravili SDA-ovu bazu za pljačku i bogaćenje.
Grmio je, tada, iz sveg glasa Komšić kako je došlo vrijeme da kadrovi DF-a, nakon što stranka ostvari dobar izborni rezultat, uđu u vlast i prekinu dvodecenijsku praksu isisavanja budžetskog novca koji je transferiran u ruke i firme političkih istomišljenika, prijatelja i rodbine. Zvučalo je to tada, sjećaju se mnogi, poput neke od Betovenih simfonija – precizno, milozvučno i razigrano
AGONIJA BOLNICE U ZENICI: I, eto na bazi toga DF je nakon oktobarskih izbora 2014. postao treća stranka po snazi u Ze-Do kantonu. Podrazumijevalo je to ulazak u vlast i, u najmanju ruku, ispunjavanje važnih i golemih predizbornih obećanja. No, umjesto toga, pojedini DF-ovi kadrovi u kantonalnoj Vladi učinili su sve da u najkraćem mogućem roku pokažu da neko može biti bezobzirniji, bahatiji i korumpiraniji od svih oni SDA-ovih štetočina koje su dosljedno prozivali po predizbornim skupovima širom Ze-Do kantona.
Da sve bude gore i bljutavije, ogledni primjer o kojem pišemo i koji će sve to potvrditi tiče se Kantonalne bolnice u Zenici. Opće je poznato kako ni uposlenici bolnice, baš kao ni njihov menadžment, usljed hroničnog nedostatka novca, ni sami ne znaju kako im polazi za rukom da obezbijede kakve-takve uvjete za hiljade svojih pacijenata. Ta bolnica nalazi se u višegodišnjoj finansijskoj dubiozi. Uprkos tome, uzevši u obzir važnost i prostor koji pokriva, bolnica nekako izlazi na kraj sa silnim nedaćama. Svakako da je primarni i najvažniji zadatak obezbijediti osnovni medicinski materijal: zavoje, flastere, lijekove, šprice, infuzije, igle...
Preciznije, može se slobodno konstatirati kako bolnica funkcionira na bazi odloženog plaćanja obaveza prema brojnim dobavljačima.
Ovaj, nazovimo ga rendgenski presjek stanja u bolnici, u direktnoj je vezi sa početkom ove priče i silnim obećanjima lidera DF-a o jednakopravičnosti, antikorupciji, socijalnoj jednakosti za sve... Konkretno. Ispred DF-a, na poziciji ministra zdravstva u Vladi Ze-Do kantona, nalazi se Bojan Gvozdenović. Riječ je o ministru za koga bi se, na osnovu ustupljene nam i analizirane dokumentacije, moglo reći kako je više vodio računa o zadovoljenju finansijskih apetita stranačkih kolega i njihovih firmi, nego što je uložio truda da izađe u susret vapajima menadžmenta bolnice i njihovim konkretnim zahtjevima.
SVE PARE JEDNOJ FIRMI: Alarmantno, zabrinjavajuće i strašno zvuče dopisi kojima se ministar upozorava na činjenicu da u toj ustanovi više nema ni zavoja, ni katetera, ni medikamenata... Naime, upoznat sa dopisima Haruna Šestića, v.d. direktora Kantonalne bolnice u Zenici, koji 19.03.2015. - objašnjavajući bezizlaznu situaciju u kojoj se bolnica našla u nedostatku lijekova, medicinskog pribora i logistike općenito - piše „kako ni jedna karika u lancu nije pošteđena“, te da je to, između ostalog, i rezultat silnih dugovanja prema glavnim dobavljačima - ministar Gvozdenović umjesto razborite odluke kojom bi pokušao nadomjestiti dio dugovanja prema tri firme od kojih ovisi rad bolnice, donosi odluku o isplati 250.000. maraka na račun samo jedne firme!
Novac je uplaćen firmi „DIAMEDIC“ Sarajevo na ime izmirenja obaveza za nabavku reagensa. Odluka je donešena samo dan nakon alaramantnog Šestićevog pisma o nepodnošljivim uvjetima u kojima bolnica radi, uz sugestiju da se iznađe način da se glavnim dobavljačima izmiri dio dugovanja.
Gvozdenović je, sada dolazimo do ključnog dijela koji možda ponajbolje oslikava stranačko-prijateljsku politiku Željka Komšića, novac uplatio firmi čiji je direktor Dubravko Barbarić. U vrijeme isplate 250.000 KM (20.03.2015.), Barbarić je bio član predsjedništva DF-a. Danas je u GO iste stranke, a nezvanično važi za intimusa Želja Komšića i jednog od financijera stranke.
Da pojednostavimo: DF - ov ministar u Vladi Ze-Do kantona uplatio je četvrt miliona maraka DF-ovom članu Predsjedništva i bliskom Komšićevom saradniku!
STRANAČKA DUŽNOST IZNAD SVEGA: Tako posmatrano, Gvozdenović je, kao resorni ministar, ovom uplatom ispunio svoju stranačku dužnost. Naravno, sve to pod uvjetom da se situacije poput ove mogu takvim zvati i ako su u skladu sa obećanjima lidera DF i njegovom vizijom o presijecanju prakse „guranja“ stranačkih firmi i bliskih suradnika.
Da jednu lošu odluku prati druga, obično lošija, pokazuje dokument u kojem resorni ministar nekoliko dana kasnije (25.03.2015.), pod krinkom kako Kantonalni zavod to nije u mogućnosti, odbija molbu menadžmenta bolnice o isplati 150.000 KM za nabavku prijeko potrebnih flastera, zavoja, vrećica za krv, infuzija, katetera i lijekova općenito.
Nema komentara:
Objavi komentar