Domovina nije riječ iz spomenara! Domovina se srcem izgovara i onda kada usne zanijeme...

Moja Bosna I Hercegovina je kao mati koja nas čeka vijek raširenih ruku da dotaknemo njena njedra topla, mehka i puna ljubavi.
Nalazi se u mom srcu baš kao što je i u srcu Balkana. Stoji ponosna i neuništiva. Ovjenčana je prelijepim rijekama koje nose sa sobom nespričane priče. Bosna i Hercegovina je spoj Istoka i Zapada pa je iznjedrila različite običaje i kulture.
Sarajevo je glavni grad Bosne i Hercegovine, grad koji putuje kroz vrijeme. Zastava naša koja odiše ljepotom i dobrotom, čini nas posebnim. Svaka zvijezda sija za nas.
Divne rijeke što žubore i odišu svojom ljepotom su blagodeti Bosne i Hercegovine i još ljepšom je čine, sjajem svojim i čistoćom nevino žubore.
U jesen kada su dani tmurni i kišoviti, planine pružaju poseban ugođaj svojim šarenilom boja.
Volimo te, Bosno naša! Voljet ćemo te zauvijek, ti si naša ljubavi ponos mladih generacija.

Moja draga Bosna i Hercegovina

Riječ Bosna za mene ima posebno značenje. Zemlja u kojoj sam rođena, u kojoj živim i u kojoj ću umrijeti.
To je, možda, mala država u jugoistočnom dijelu Evrope, ali nju čine velikom hrabra i poštena srca njenih ponosnih stanovnika. Kroz nju su prošle mnoge kulture i mnogi običaji, od Istoka do Zapada, mnogi su narodi u njoj se: bunili, mirili, voljeli i ubijali, ali ona je na kraju postajala jača. Svoju slobodu je plaćala krvlju, ali rijetko kad je bila slobodna. Mnogi ratovi su potresali Bosnu, a djeca i nevini stanovnici su plaćali tuđe greške svojim životima. Sigurna sam u jednu stvar da život u Bosni nije lahak, ali je toliko sladak da ljudi nikada neće prestati živjeti u njoj. Ona nam je ostavljena u amanet i mi ćemo je braniti od svakog zla svojom krvlju i životima. I danas ćete čuti kako ljudi žele otići i započeti život negdje drugo, to samo govore oni koji se ne znaju boriti. Život je teška borba i oni koji se ne zanju boriti nisu nam ni potrebni jer ovdje smo svoji na svome, ali tamo negdje… nisam sigurna.

Našoj Bosni mnogi su pokušali uzeti ljepotu i dušu, ali nisu uspjeli- nismo im dali niti ćemo dati.
Sva ta zelena brda, opasne i nemirne rijeke i zagonetne planine, prosto unose mir u srca ljudi što žive, a i u ona srca što tek dolaze. Sva loša vremena su za nama, samo treba koračati naprijed u nove pobjede. U Bosni i Hercegovini žive ljudi različitih vjeroispovijesti i običaja. Opet svi živimo svi zajedno u srcu naše Bosne. Nikad nećemo zaboraviti šta je bilo, ali idemo dalje ponosno. Na mladima svijet ostaje, tako kažu. Ako je tako, mi mladi ćemo, uzdignutih glava, iznijeti Bosnu i njen ponos na svojim leđima.
Ovdje sam rođena i ovdje ću umrijeti, u to sam sigurna. Kad god čujem to veličanstveno ime, BOSNA, odmah se sjetim da DOMOVINA nije riječ koju mogu izbrisati kiše i vrijeme.

DOMOVINA- to se srcem izgovara i onda kada usne zanijeme.

Moja draga Bosna i Hercegovina je mala, ali veoma lijepa zemlja.U njoj se sudaraju Istok i Zapad i spajaju različite kulture i običaji.
Da li zbog svoje ljepote ili različitosti koje samo ona ima, svi su je željeli osvojiti.
Zbog toga Bosna ima veoma burnu prošlost. U svojoj historiji ona je više bila okupirana nego slobodna. Mnogi vladari su željeli bar parče naše zemlje, vladari su se smjenjivali od Rimljana do Austrougara, a Bosna kao kraljica uvijek je gordo i uspravno stajala i svaki put se odupirala najezdi neprijatelja, koji su željeli pokoriti Bosnu, a njen narod pretvoriti u robove.

Bosanskohercegovački narod je uspio da odoli svakom iskušenju i sačuva svoj mir, jezik i kulturu. Svoju slobodu Bosna i Hercegovina je uvijek plaćala krvlju. Mnogo ljudi se borilo za slobodu svoje domovine, neki, nažalost, nisu više ovdje među nama, ali mi ćemo ih uvijek pamtiti po njihovoj hrabrosti, žrtvi i njihovoj ljubavi prema domovini.
I zbog toga mi ne smijemo dozvoliti da se zaboravi prošlost.
Moramo braniti i voljeti svoju domovinu jer nigdje drugo nema ovakvih planina, nigdje noću zvijezde nemaju takav sjaj i godišnja doba nisu ovakva…
Zapamti, nikome preci u amanet nisu ostavili ovakvu ljepotu, kao što su nama ostavili naši.

I kada te neko sa prezirom upita ko je ta Bosna, gdje je ta Bosna?
Ti mu sa ponosom reci:
“Bosna da prostiš jedna zemlja imade
I posna i bosa
I hladna i gladna 
I k tomu još
Da prostiš
Prkosna od sna”

Bosna i Hercegovina, država sa dva entiteta i distriktom, ujedno je i zemlja sa mnogo različitih mišljenja, ali nije uvijek bila ovakva.
Nekada, i ne tako davno, borili smo se za slobodu, za Bosnu u kojoj ćemo živjeti mirno i ponosno. U tome smo i uspjeli. Danas živimo slobodno, ali ne i mirno.

U ratu su rušili kule naših snova i gradove naših predaka, a da se nisu ni osvrnuli, a kamoli pokajali. Moramo krenuti dalje. Uspravni poput najvisočijih stabala u šumi raznolikosti. Mnogi su nas napadali i željeli da budemo nešto što nikada nismo, a ni nećemo biti. Branili smo se hrabro i prkosno. Sada smo tu gdje jesmo, prepuni prirodnih ljepota koje su samo naše i više ih niko ne može pokušati oduzeti. Iako nam političko stanje u državi nije najbolje, ovdje nećeš naći nikoga ko ne voli Bosnu, ili nekoga ko bi radije živio negdje drugo. Ne trebamo se bojati svojih riječi. Moramo činiti ono što je najbolje po nas pa sviđalo se to nekome ili ne. Bosna i Hercegovina je dio svakoga od nas. Nema ljepše jeseni nego u Bosni. U jesenje vrijeme kada lišće opada, priroda se budi, Bosna se budi i tada se svi budimo s njom. A zima je još ljepša. Bijeli prekrivač kada zemlju pokori, ona mirno ispod njega leži. Bjelina svoju priču kazuje i čini da se svako raduje. Zato kada se sjetiš svega što je ova zemlja prošla, nije ti više važno ko je koje vjere, rase ili nacionalnosti, važno je biti čovjek. I da se nikada ne bi ponovila i zaboravila ona borba za Bosnu i Hercegovinu, svake godine obilježavamo 25. novembar.

Sa ponosom živimo u ovoj državi kojoj trebaju hrabri i pošteni stanovnici.
Bosna je bila i bit će. I neka smo puni Bosne i Hercegovine, a i ona puna nas

 Miris behara u Bosni

Mjesec je februar i proljeće je na pomolu. Sa novom godinom dolazi i novo proljeće, sa njim i novi mirisi i bolji dani. Još jedna zima ide na put oko svijeta, nosi sa sobom onu svježinu, čarobne trenutke i nezaboravne uspomene i otvara mjesto novima. Otvara mjesto novim ljudima i pričama, pruža nove prilike na nekom drugom mjestu. Odnosi one nezaboravne noći i ona snijegom okupana jutra svih bosanskih gradova.

Odlaskom otvara vrata novom godišnjem dobu i nekim drugim jutrima i noćima, izlascima i zalascima sunca, novim ljubavima, prijateljstvima i trenucima koji naprosto oduzimaju dah. S prvom zrakom sunca i prvim pijevom ptica razlije se Bosnom onaj čar što ga samo proljeće ima. To osjećanje je teško opisati. Svaki Bosanac i Hercegovac živi svoje sopstveno proljeće. Ono za svakoga od nas ima spremne one nezaboravne trenutke i za svakoga od nas po jednu zvijezdu na beskrajnom nebeskom svodu iznad naše Bosne. Ubrzo će se svuda čuti pijev ptica i cijela će se Bosna kupati u suncu. Vesela i ozarena lica Bosanaca i Hercegovaca zasigurno najavljuju novi period i svjedoče o zadovoljstvu koje pruža proljeće u Bosni. Ali, kakvo bi to proljeće bilo bez behara?! Slika koju svi imamo pred očima ne bi bila potpuna. Nekima behar ne predstavlja puno, ali zasigurno ovome narodu i ovakvom društvu predstavlja mnogo. Mislim da nije stvar samo u omamljujućem mirisu tih cvjetova i njihovoj neodoljivoj ljepoti, behar predstavlja promjenu, on je slika mladosti i djetinjstva, a najvažnije budi one uspomene koje zima ostavlja za sobom. Svaka čaršija oživi i svako dijete obuzme želja za igrom i veseljem. Kao da se cijela Bosna probudi iz dugog zimskog sna jača i ljepša nego ikad. U rijekama se oslikava veličanstvena ljepota sunca, a ulice se pune šetačima ili samo slučajnim prolaznicima koji neprimijetno, ali sa puno ljubavi i divljenja, odjednom zastanu i samo na trenutak uživaju u beharu koji se ponosno smiješi sa grana okolnog drveća. Pjesma se čuje iz svake kuće, a i sami mirisi naprosto plijene prolaznike.

Svaka latica sniježnobijelih cvjetova urezuje se duboko u srce i sjećanje svakog pojedinca. Na drvetu gnijezdo, u gnijezdu ptica. Njezin pjev se čuje po cijeloj čaršiji, a Bosna živi punim plućima. Svaka voćka doživi potpun procvat i poprimi svoju boju spremna za novu godinu, nove prilike i neprilike i za sva teška vremena kojima mora da odoli. Behar je njezino najljepše ruho i ona ga s ponosom pokazuje. Na nama ostaje da se divimo i da čuvamo duh proljeća na koje nas svake godine u isto vrijeme podsjeća miris behara. Na svakoj strani život i osmijeh, na svakoj grani ptica i behar a na beharu leptir. I svaki drugi ljepši od onog prethodnog, plijeni poglede, a cijela ta slika jednostavno oduzima dah. Sada je nebo nad Bosnom plavlje, a na horizontu sunce u svom prvom ovogodišnjem nastupu.Sija svom svojom ljepotom i ukazuje na nezaboravne trenutke koje ćemo ovdje provesti.

Eto, valjda je to razlog zašto proljeće ima posebnu čar u Bosni. Mi, Bosanci i Hercegovci, radujemo se malim stvarima kao što je malo behara na granama, veselje, ljubav i pjesma, a toga nigdje nema kao u Bosni i nikad nije ljepše kao u proljeće. I baš kao što Dino Merlin kaže: ”Bosnom behar probeharao…”

“Da te volim duša zna, draga moja BiH. Ispod behar gradova huče Bosna i Neretva.”

Bosna, mala država u jugoistočnoj Evropi, na zapadnom dijelu Balkanskog poluotoka, lijepa i bogata, na neki način srce Balkana, oduvijek je važila za mjesto na kojem se Istok i Zapad sudaraju. Samim tim, njena bogata historija iznjedrila je različite običaje i kulture.

Upravo te različitosti kojima obiluje, i koje je čine unikatnom uzrok su što je Bosna rijetko bila slobodna zemlja, a slobodu je uvijek plaćala krvlju. Ovdje su se uvijek vodili ratovi, a djeca Bosne tuđe greške plaćala su svojim životima. Život u njoj nikada nije bio lahak, ali ljudi su živjeli, žive i živjet će. Naši preci ostavili su nam u amanet ovu zemlju da je čuvamo i cijenimo, branimo od onih koji joj žele zlo. Ne smijemo to nikada zaboraviti!

Često se pitam zašto ljudi cijene i žele nešto tuđe, a svoje ne?! Mnogi su napustili ovu zemlju zato što su bili primorani, ali mnogi i sada žele da odu, da počnu život negdje daleko. Istina je da ništa nije onako kako smo zamišljali, ali život je borba. Mi se moramo ponovo boriti. Možda je lakše, a možda teže nego prije. Svejedno, i u toj tegobnoj borbi ima nešto lijepo. Naši smo i na svome. Tamo daleko život je možda lakši i ljepši, ali da li je i sretniji? Ne možemo ponijeti sve nama drago.

“Ostajte ovdje!… Sunce tuđeg neba
Neće vas grijati k’o što vas ovo grije, –
Gorki su tamo zalogaji hljeba
Gdje svoga nema i gdje brata nije…”

Bosno moja poharana, harali su po tebi mnogi, ali da te unište nisu mogli. Pokušali su ti uzeti ljpotu, ali to je, hvala Bogu, bio samo pokušaj. Mi još uvijek živimo među ovim našim zelenim brdima, dolinama, opasani nemirnim rijekama, mi Bosanci i Hercegovci, Različitih vjeroispovijesti, običaja, uvjerenja. Opet zajedno, kao i prije mnogo godina u zemlji koja ima dušu, koja ima srce. Srce Bosne su njena djeca. Oni koji rade i bore se za život, za bolje sutra. U prošlosti griješili jesmo, oprostili jesmo, ali zaboravili nismo, i ne možemo, nikada.

Crni oblaci nad Bosnom nisu se potpuno razišli, ostalo ih je još, i dalje je tmurno. Koliko će prekrivati naše nebo ne znamo, ali znamo da poslije svake kiše dolazi sunce. Mladost ove zemlje mora biti vjetar koji će otpuhati oblake i dočekati zrake sunca. Nakon dosta vremena svjetlo će i ovdje zasjati, a Bosna će okupana njime zablistati. Mi smo ovdje rođeni, i samo ovdje pripadamo, i zato uvijek s ponosom trebamo reći da je Bosna jedna, jedina, naša domovina.

Moja BiH

Proputovao sam kroz mnogo zemalja svijeta i upoznao mnoge civilizacije, ali ni jedna nije lijepa kao moja BiH. Okružena Hrvatskom, Srbijom i Crnom Gorom, BiH se nalazi na raskrsnici kultura. BiH je kao šarena vrpca satkana od više različitih kultura koje zajedno žive u harmoniji. Svakim danom provedenim u svojoj domovini sve više razumijem ljepotu bosanskog naroda. Ta ljepota nije u vanjskom izgledu, već u onome što je nevidljivo. U srcima Bosanaca i Hercegovaca je čista ljubav prema BiH. Na njihovim licima se uvijek vidi osmijeh koji zrači nedavno stečenom slobodom i daje mi tračak nade u mojim tmurnim danima. Iako mi težimo ka “zapadu” mi smo zadržali svoje običaje iz historije. Pored tradicionalnih proslava i praznika, BiH je bogata i sajmovima i festivalima. Jedan od njih je i Sarajevo Film Festival koji svake godine okupi filmsku elitu u našu prijestolnicu.

BiH još krase i prirodne ljepote. Od Save pa do mora susrećemo se sa Posavinom, našom žitnicom, rijekama Savom, Bosnom, Drinom, Sanom, Unom i Neretvom, našim žilama kucavicama, te sa onim “gigantima” prirode-planinama, Bjelašnicom, Jahorinom, Igmanom, Zelengorom i Maglićem, s kojih pirka povjetarac koji omamljuje moje srce. Kada bih mogao da letim visoko iznad BiH, vidio bih nešto što ni jedna država nema-netaknutu prirodu koja je, na svoj naćin, prelijepa i zauzima posebno mjesto u srcima bosanskog naroda.

Kroz BiH su vijekovima tutnjale moćne države, ali ni jedna ta sila nije mogla da promijeni nas-Bosance i Hercegovce. Od Ilira, RImljana preko Osmanlije pa do Austro-Ugarske svi su ostavili svoj karakterističan trag. Diljem BiH mogu se vidjeti spomenici tih država: stećci, Bobvac, Sebilj, Vijećnica, Kraljeva Sutjeska samo su neki od tih spomena bosanskohercegovačke prošlosti.

O, Bosno moja, ja ću te vječno čuvati od zla srca dušmana! BiH je država koja je u mom srcu zauzela posebno mjesto i obogatila ga za jedno veliko blago, jer, zaista, DOMOVINA NIJE RIJEČ IZ SPOMENARA.