Dita Tuzla na korak do stare slave, očekuje se pomoć za nastavak proizvodnje

Osjećaj je neopisiv poslije štrajka, poslije dvije godine otkako smo na cesti bili. Ne može se opisati kakav je osjećaj, kad nam je legla prva plata što smo primili“, kaže Vidosava Jovanović, radnica Fabrike deterdženata „Dita“ Tuzla.

Ovako radnici „Fabrike deterdženata „Dita“ Tuzla opisuju osjećaj koji se javlja nakon višegodišnje borbe za povratak na radna mjesta. Danas rade sve poslove, kako bi firmu vratili u položaj u kojem je nekad bila. „Radila sam kao kontrola praškastih deterdženata u drugom pogonu, ali sad svi sve radimo“, dodaje Vidosava.

No, hoće li tako i ostati? Neizvjesno je hoće li, ko i kada pomoći ovom preduzeću da osposobi parovod koji je neohodan za nastavak pokretanje praškastog pogona.  Radnici su izvršili sve pripremne radnje kako bi što prije pokrenuli i ove pogone i proizvodnju deterdženata Arix i Ida. Uredili su zemljište kojim ide parovod, a sad se čeka nabavka cijevi. U rješenje problem uključila se Elektroprivreda BiH, koja je spremna pomoći, nakon što se izvrše sve zakonom propisane mjere.

„Elektroprivreda ja znam da mora po zakonu, ali dok mi sačekamo da oni raspišu tender, to je tri , četiri sedmice, dok se dobije ko će raditi parovod mi uđosmo u zimu i zar je nekom u državi u interesu da ovi ljudi koji su svijetu pokazali da mogu raditi, ponovo moraju na ulicu“, ističe Dževad Mehmedović, predsjednik Sindikata radnika „Dita“ Tuzla.

Fabrika deterdženata „Dita“ Tuzla trebala je do kraja mjeseca da počne sa pokretanjem praškastog pogona. Nisu, kažu, dobili pomoć vlasti, sve su svojim trudom uspjeli, a osposobljavanjem parovoda, Fabrika ima kapacitete da primi nove radnike, čime bi preduzeće ponovo moglo dobiti epitet „tuzlanskog giganta“. Da se „Dita“ polako ali sigurno diže na noge, pokazatelj je, dodaje Mehmedović, činjenica da „Dita“ i dalje ima svoje mjesto na tržištu. Privrednik iz Albanije želi sva sredstva naručiti za svoje markete.

„Traži komplet paletu naših proizvoda i garanciju isporuke. Kako ćemo mi nekom garantovati isporuku a nemamo parovod“, pita Mehmedović.

Tu je i firma koja se bavi proizvodnjom sapuna, a koja je dostavila tuzlanskom preduzeću recepturu po kojoj bi se za njih radili praškasti proizvodi u količini od čak 2.000 tona. Znači, kaže Mehmedović, ovom nekadašnjem tuzlanskom preduzeću, neophodna je mala pomoć vlasti, kako bi se u potpunosti „podiglo na noge“, i sa Službe za zapošljavanje zbrine mnoge naše sugrađane.