U BIH LIJENI MOZGOVI ROBOVI ILI ŽRTVE VLASTI ŠTA SMO??? GRUPA po kojoj humani i prosvećeni ljudi uspostavljaju odnose bez obzira na nacionalne, vjerske i državne granice i unapređuju opšteljudske odnose; zagovaranje zajedništva, sloge ljudi i naroda cijele Bosne i Hercegovine i šire, kao nadvladavanje nacionalnih, međunacionalnih i drugih podjela.

U BIH LIJENI MOZGOVI ROBOVI ILI ŽRTVE VLASTI ŠTA SMO???
po kojoj humani i prosvećeni ljudi uspostavljaju odnose bez obzira na nacionalne, vjerske i državne granice i unapređuju opšteljudske odnose; zagovaranje zajedništva, sloge ljudi i naroda cijele Bosne i Hercegovine i šire, kao nadvladavanje nacionalnih, međunacionalnih i drugih podjela. To je stav po kojemu su svi ljudi prije svega „građani Bosne i Hercegovine“, a ne pripadnici različitih kolektiva poput lokalnih, regionalnih, nacionalnih i drugih zajednica.
Kad sebe nazivaš Pravoslavcem, Indijancem, Muslimanom, Kršćanom, Evropljanom ili bilo čime – na taj način rađaš nasilje. Vidiš li zašto? Zato što se takvim podjelama odvajaš od čovječanstva. Kad se odvajamo vjerom, nacionalnošću ili tradicijom, to rađa nasilje. Zašto čovjek koji pokušava razumjeti nasilje ne pripada niti jednoj državi, niti jednoj religiji niti jednoj političkoj stranci, niti jednom sistemu, već samo čovječanstvu.
Naša grupa ne treba samo uspješne ljude. No, očajno joj treba više mirotvoraca, iscjeljitelja, obnovitelja, pripovjedača i ljubitelja svakog oblika života. Treba ljude koji žive u skladu svoje okoline. Treba ljude koji imaju morala i hrabrosti zauzeti se za stvaranje humanijeg svijeta , pogodnijeg za život. Sve ove potrebe nemaju ništa zajdeničkog sa definicijom uspjeha u našoj kulturi.
Ima u svima nama dovoljno snage, svjetlosti da izađemo iz svakog mraka…. Snage da pobjedimo sami sebe i zlo oko sebe….Vjere da ostvarimo svoje snove….. I podignemo, one slabe, nejake sa dna i nikad više im ne dozvolimo da padnu na dno….
LJUBAV PREMA ČOVJEKU ZNAČI POŠTIVANJE NJEGOVOG PRAVA NA SLOBODU. SLOBODA NIJE ODSUSTVO PRAVILA, ONA JE PRAVILO KOJE GLASI – TUĐA SLOBODA JE MOJA SLOBODA.

Stvorili smo bolestan sistem koji se održava na laži kako svi ljudi nisu jednaki, kako svi nemaju pravo na slobodu, kako svi nemaju pravo na život, već samo oni koji su dovoljno jaki da se za to pravo izbore… Svoju djecu bi trebali učiti slobodi kao najvišoj vrijednosti… Kako su svi ljudi rođeni slobodni i da bi takvi trebali ostati… Sloboda nije odsustvo pravila, sloboda jest pravilo sama po sebi… Pravilo koje isključuje sva ostala pravila jer u njima ona postoji… Sloboda je pravilo koje kaže kako meni nitko nema pravo oduzimati slobodu, niti ja imam pravo oduzimati slobodu bilo kome drugome… Kako nitko nema pravo suditi meni, niti ja imam pravo suditi bilo kome drugome… U tom pravilu eliminirano je svako štetno ponašanje, i ostvareno potpuno zdravo društvo u kojem nema straha niti mržnje… …
Samo zajednička borba za život i slobodu u Bosni i Hercegovini ima šansu na uspjeh.
VELIČINA ČOVJEKA NIJE U MRŽNJI, VEĆ NAPROTIV, U NJEGOVOJ SNAZI DA OPROSTI!
MI DRAGI DIVNI LJUDI OKUPLJENI U OVOJ GRUPI MORAMO DA RAZMIŠLJAMO KAO NORMALNI LJUDI. UŽASAVAM SE NA POMISLI DA VELIKI BROJ LJUDI VELIČA ZLO I TRUDI SE DA ŽIVI SA NJIM. MI SE BORIMO PROTIV ZLA SVAKE VRSTE I ZATO JE OVA NAŠA GRUPA ZNAČAJNA VIŠE NEGO ŠTO SMO SVJESNI…… OKUPIMO JOŠ MNOGO LJUDI DA BUDU SA NAMA, JER SMO TAKO JAČI A MORAMO OZBILJNO SHVATITI NAŠE POSTOJANJE. MI SMO TI KOJI SE MORAJU BORITI PROTIV UŽASA KOJI STEŽE OBRUČ. NEĆEMO DATI DA NAS RAZDVAJAJU, VEĆ ĆEMO SE JOŠ VIŠE PRIBLIŽITI JEDNI DRUGIMA A SVI ZNAMO KOJI JE TO UŽAS – FAŠIZAM, RASIZAM, NACIONALIZAM I NAŠA KRIMINALNA VLAST – NEMAMO PRAVA DA SE OBESHRABRIMO I DA ZASTANEMO A NAŠA RIJEČ JE NAŠE ORUŽJE KOJE NE UBIJA VEĆ DAJE SMISAO ŽIVOTU U OVOJ NAŠOJ LIJEPOJ BOSNI I HERCEGOVINI…….DRŽIMO SE ZAJEDNO DRAGI LJUDI I POZOVIMO JOŠ PUNO DIVNIH LJUDI KOJI SU TU OKO NAS SAMO IH TREBA PRIMIJETITI I VOLJETI. SIGURNI SMO DA OVO MORAMO MAKSIMALNO OZBILJNO SHVATITI….
U OVOJ GRUPI APSOLUTNO NEMAJU PRISTUP ONI LJUDI KOJI ŽELE DA VRIJEĐAJU DRUGE LJUDE PO BILO KOM OSNOVU.
Sreća, mir i ljubav neka vlada među nama. Volimo se ljudi svi ste vi duša Bosne i Hercegovine.
Znamo da onaj ko prvi kaže “izvini” – najhrabriji je. Onaj ko kaže prvi oprosti – najjači je. Onaj ko prvi zaboravi – najsretniji je….
DRAGA RODNA ZEMLJO BOSNO I HERCEGOVINO MI NE ŽELIMO DA NAS PITAŠ ZA IME, DA NAS PITAŠ ZA VJERU, DA NAS PITAŠ ZA NACIJU, ZA NAS TO NIJE BITNO!
Želim da ljubavlju prema tebi skupimo snage i otvorimo vrata mraka u kojem si dugo, predugo zarobljena i da zajedno pustimo kroz njih zrake mira, međusobne sloge i tolerancije i tako otjeramo hijene prošlosti koje pred njima stoje.
Draga naša Bosno i Hercegovino, da nikada više ne budeš zatočenik zla, rasti nam sretna i slobodna u bašti naših srca!
KAD BI NA ZEMLJI VLADALA LJUBAV SVI ZAKONI I VLADARI BI BILI SUVIŠNI!

VLAST JE U PANICI: RODILA SE SNAGA KOJA ĆE IH POMESTI!
U ratu si znao ko ti je neprijatelj a ovi pod imenom patriota i čuvara nacionalnog identiteta ubijaju… Hoće li Bosna biti zemlja mrtvih i ludih ljudi? Rat je strasan ….ali ovi poslije rata polako ubijaju stihijski, sve one koje rat ubio nije ….. Ne smijemo se plašiti naše volje i prihvatiti to da smo predugo šutili i trpili.
Srbi, Hrvati, Bošnjaci, ili muslimani, katolici, pravoslavci, jevreji i ostali ; u ovoj državi za vlast isti smo svi gaze nas isto i nikog ne boli manje.
Ako to bude naša volja, bit ćemo eksploziv i srušit ćemo stupove vlasti.
Siromaštvo nam svima pokazuje zube.
Redovi ispred narodnih kuhinja se gomilaju. Broj krađa u supermarketima stalno raste. Sudski procesi se gomilaju. I dok oni na dnu pokušavaju ne umrijeti od gladi, siromaštvo puni ulice. Trgovine i tvornice zatvaraju svoja vrata. Milijunima ljudi našli su se u situaciji u kojoj ne vide nikakvu budućnost. Obećano im je da ako život provedu na koljenima, između posla kojim samo šef profitira i pokornosti onima na vlasti, da će imati siguran tihi opstanak i preživljavanje. Sada je svima jasno da je i to bila laž.
Postoje stare stvari, iz drugog stoljeća. Slom privrede, nagli rast nezaposlenosti, sve gori životni uslovi, rat nametnut sirotinji od strane moćnika, ubrzano širenje rasizma, razvoj tehnologije koji prijeti opstanku Zemlje, država naizmjenično kao nagradu provodi demokraciju, a kao kaznu totalitarizam… U ovom iznenadnom povratku u prošlost još uvijek nešto nedostaje: narušeno dostojanstvo koje će ukloniti očaj i pretvoriti ga u akciju.

Rušenje vlade, globalna pobuna, ujedinjenje naroda!
SVI ZA JEDNOG – JEDAN ZA SVE !
BOSANCI I HERCEGOVCI PROBUDITE SE, ČEKAMO VAS, PRIDRUŽITE SE BORBI PROTIV ROBSTVA, VLASTI I NEPRAVDE U OVOJ DRŽAVI!
Zabranimo političarima u Bosni i Hercegovini da nas lažu!!
Zamislite kakvi bi bili rezultati na predstojećim lokalnim izborima kad bi političarima zabranili da lažu, odnosno daju lažna obećanja
Polazeći od razmjera ekonomske, političke, moralne i upravljačke krize te krize sistema vrijednosti u nas, slobodno se može zaključiti da se naš politički sistem samo naziva demokracijom, a u najboljem slučaju imamo stranački pluralizam. Mi smo glavne institucije sistema – izbore, odlučivanje zastupnika, djelovanje vlade – podredili političkim strankama odnosno bolje rečeno njihovim vođama i raznoraznim interesnim skupinama.
U samim strankama ima malo demokracije, što ne treba čuditi jer je njihovo članstvo malobrojno i pasivno, a aktivni su samo njihovi vrhovi i osobe zadužene za odnose s javnošću.
Takav sistem, u kojem vladaju stranke u kojima nema demokracije, gdje političari vide politiku kao priliku za bogaćenje, socijalnu promociju i bolji status, potiče ljudske slabosti. Rezultat toga je blokirano društvo u kojem vrh ne želi odgovornost, sredina aparata ne želi promjene, a velika većina društva samo pasivno može čekati čuda. No, kako čuda nema, zamjenjuju ih kratkotrajna obećanja. U pristojnim demokracijama ne živi se od politike, već se živi za politiku, politika nije cilj već sredstvo.
Temeljni problem velikih političkih stranaka, kako u Sarajevu tako i u Bosni i Hercegovini je taj što stranke žive u raskoraku između vlastitog oligarhijskog (nedemokratskog) ustroja i potrebe organizacije demokracije, pa je očito da se iz oligarhijski uređenih stranaka teško može izvesti doista demokratska država i vlast. Etička razina uzroka krize proistječe iz posljedica korupcionaških afera, skandala, klijentelizma i nepotizma,rođačkih afera, političkih imenovanja koji su neizostavni u djelovanju političkih stranaka i svakim danom poprimaju sve veće razmjere.
Uspostavljeni politički i ekonomski model upravljanja državom i Sarajevu je naprosto istrošen i bez promjene istrošenog političkog i ekonomskog modela, rođačkog i stranačkog modela nema izlaska iz krize i željenog napretka.
Da bismo krenuli u promjene istrošenog političkog i ekonomskog modele, rođačkog i stranačkog modela nužno je vlast ograničiti zakonom i spriječiti političke stranke da koriste laž kao tehniku političkog komuniciranja.
Vlast treba ograničiti zakonom
Temeljni problem Bosansko Hercegovačke političke stvarnosti jest odnos između moći i vlasti. Ta se dva, naoko istovjetna pojma, razlikuju u svojoj biti. Naime, moć je utjecaj kojega posjeduju pojedinci ili grupe da svoju volju nametnu drugima bez obzira na njihove interese ili ideje. Moć se može nametati silom, uvjeravanjem ili novcem.
Moć kao zasebna cjelina,ili društvena pojava,se pojavljuje u svim segmentima svakodnevnog života bilo u jačem,ili slabijem vidu,pa zbog toga smatram da ju je korisno proučavati. Definiciju vlasti: vlast je povezana direktno sa moći i da je ona njen manifest,odnosno oblik njenog manifestiranja. Posjedovanje moći,te vlast u svakom slučaju daju ljudima osjećaj superiornosti i više vrijednosti što ljudi vrlo često znaju zloupotrijebiti,a sve zbog stjecanja vlastitih privatnih probitaka i koristi. Moć se obično stiče materijalno dobrim stanjem i položajem u društvu…
Ono što ovdje mene zanima jest odnos moći i političke moći, odnosno odnos moći i vlasti u Bosni i Hercegovini.
Vlast se definira kao institucionalizirani oblik moći. Ključna riječ ovdje je “institucionalizirani.” Dakle, vlast je moć, ali institucionalizirana, a to znači da je podijeljena na političke stranke i državnu birokraciju. Vlast je moć koja je ograničena zakonom.
U društvima u kojima vlada ovakva podjela nije moguć demokratski deficit . Ključni problem koji koči demokratizaciju Bosanskog društva jest nepostojanje jasne razlike između moći i vlasti. Problem svih problem i temeljni razlog nefunkcioniranja pravne države u BiH je upravo u tome što je vlast moć koja u biti nije ograničena zakonom.
Upravo zbog te činjenice svi naši političari se ponašaju kao vladari Bosne i Hercegovine... Pravna država je bila gluha i slijepa, te imuna na sve njihove nezakonite poteze, afere, slučajeve i postupke. Njihova moć, kao i moć mnogih drugih općinskih ili gradskih šerifa bila je manje više- neograničena. Mogli su raditi i mogu raditi što hoće,a tako su i činili. Pitate se kako je to bilo moguće i zašto?
Odgovor je jednostavan, jer živimo u zemlji u kojoj je politička volja na prvom mjestu, i ako nema političke volje, nema niti akcije. I niti jedna institucija neće raditi posao za koji nema političke volje. Demokratska politička kultura nije ukorijenjena u Bosnsko Hercegovačkom društvu, a vlast se ponaša onako kako društvo dozvoljava. Bosansko Hercegovačkom društvo još uvijek je podložno autoritetu i kultu ličnosti.
Laž kao sredstvo političkog komuniciranja
Upravo zbog činjenice što vlast nije ograničena zakonom političke stranke učestalo koriste laž kao tehniku političkog komuniciranja, te ona postaje bit političkog jezika kojim stranke kreiraju lažnu političku stvarnost kako u predizbornom vremenu, tako u vrijeme samih izbora i u razdoblju obnašanja vlasti.
Naime, laž kao sredstvo političkog komuniciranja je u funkciji prikrivanja temeljnog problema velikih političkih stranaka. Temeljni problem velikih političkih stranaka, kako u Bosni i Hercegovini je taj što stranke žive u raskoraku između vlastitog oligarhijskog (nedemokratskog) ustroja i potrebe organizacije demokracije, pa je očito da se iz oligarhijski uređenih stranaka teško može izvesti doista demokratska država i vlast.
Samo u predizborno vrijeme i kad se raširi strah da građani i birači ne cijene cinične političare, oni se kratko vrijeme zaplaše. Tada obećavaju skromnost umjesto bahatosti, obećavaju da će raditi za sve, a ne samo za sebe, a nakon izbora zaborave na dana obećanja ili nas izdaju.
Stoga zatražimo od vlastodržaca da vlast ograniče zakonom i prestanu koristiti laž kao sredstvo političkog komuniciranja.
I na kraju, zamislite kakvi bi bili rezultati na predstojećim lokalnim izborima kad bi političarima zabranili da lažu, odnosno daju lažna obećanja te da kažu istinu o tome što će i kako napraviti kad dođu na vlast.