Kada mladi čovjek pozavidi kolegi koji je u ratu ostao bez noge ili ruke, pa danas prima invalidninu, to znači da je stanje u kojem su se našli maloljetni borci Armije BiH dotaklo samo dno. A maloljetnika je u redovima Armije BiH i MUP-u bilo i ne može ih niko sakriti, ma koliko se pojedini predstavnici vlasti trudili.
Školske klupe
- Naši osnovni problemi su što nas zakon ne prepoznaje na način na koji bi trebalo. Kada se bilo koji konkursi za zapošljavanje, rješavanje stambenih pitanja, prekvalifikacije, banjskog liječenja i slično raspisuju, mi smo u podređenom položaju. To je tako zato što mnogi od nas nisu završili škole, nemaju dana radnoga iskustva, nemaju dovoljno godina i slično, kaže Ifet Klapuh, predsjednik Udruženja maloljetnih boraca općine Novi Grad.
Ovo udruženje okuplja stotinjak aktivnih članova, a prema neslužbenim podacima na području Novog Grada u ratu je učestvovalo oko 400 maloljetnika. Bili su pripadnici Druge viteške, 101. viteške i Pete motorizovane brigade. Uvijek prvi, uvijek najhrabriji i uvijek oni koji će izvršiti zadatke koje niko drugi neće.
- Posebno nam teško pada kada nas svrstavaju među kurire, veziste i slično, a svi znamo da nas je najviše bilo među jurišnicima, diverzantima i onima bez kojih nijedna akcija nije mogla proći. Samo u našem udruženju je šest nosilaca najvećeg ratnog priznanja. Na prvim linijama smo izgubili 46 maloljetnih boraca iz Novog Grada. Te se brojke ne mogu i ne trebaju sakriti, ističe Jasmin Smječanin, član UO Udruženja, i objašnjava kako u ovoj populaciji ne može biti manipulacije brojevima, sve se dokazuje rodnim listom i potvrdom o učešću u oružanim snagama.
Pored toga, u jedinicama ih nije bilo puno i svi se međusobno poznaju. Upravo to je i doprinijelo da ovo udruženje, ali i ostala koja okupljaju maloljetne borce, funkcionišu kao jedna porodica. Prepoznaju probleme svakog od njih i trude se da ih zajedno prevaziđu.
Zaposlenje i školovanje su gorući problemi ovih hrabrih branilaca naše zemlje. Većina je uzela pušku u ruke sa 15,16 godina. Napustili su školu, a poslije rata zbog trauma koje su preživjeli teško su se mogli vratiti u školske klupe. Za manje od dvije godine postojanja Udruženja maloljetnih boraca Novi Grad, uspjeli su za šest članova obezbijediti prekvalifikaciju.
- Kada bi država htjela, mogla bi nas vrlo brzo sve zbrinuti. Od 2.500 maloljetnih boraca na području cijele FBiH polovina se već nekako snašla. Neko zahvaljujući roditeljima, neko zahvaljujući sreći, a nažalost neki su u ratu ostali trajni invalidi, amputirci, pa su dobili invalidnine. Znači, za oko 1.200 boraca je bilo neophodno obezbijediti posao. Ne tražimo mi da budemo direktori, savjetnici, piloti. Samo je bitno da radimo, dobivamo redovnu platu i osjetimo neku sigurnost nakon četiri godine pakla, kaže Almir Islamović, zamjenik predsjednika Skupštine Udruženja.
Lokve krvi
Veliki broj maloljetnih boraca koji je imao sreću da iz rata izađe bez fizičkih povreda osjeća psihičke probleme. Samo rijetki se odluče na liječenje, jer zabilješka u njihovom kartonu o psihičkoj nestabilnosti bi ih trajno onesposobila da nađu posao, a država im nije obezbijedila nikakvu novčanu naknadu za psihička oboljenja.
- Teško je o tome govoriti jer je to mač s dvije oštrice. Ali i svakom laiku je jasno u kakvom stanju je većina nas, jer kao djeca smo bili sudionici rata, krvi, ubijanja, straha i očaja. Svakodnevno smo gledali smrti u oči, spašavali ranjene kolege, izvlačili ubijene, gazili po lokvama krvi. Naši članovi i sa završenim fakultetima teško dolaze do posla i ne napreduju na poslu jer su poslodavci svjesni da će doći vrijeme kada će morati na bolovanje, rehabilitaciju, savjetovanje. Svi su nam okrenuli leđa, naglašava Samir Malohodžić, član Upravnog odbora Udruženja.
Bez obzira na teško socijalno stanje, činjenicu da je država okrenula leđa onima koji su je odbranili, onima koji su dječiju razdraganost zamijenili ratnom neizvjesnošću, sigurne podrume nesigurnim ratnim linijama, oni ne odustaju od države i nikada neće. Složni su u svemu, a posebno u tome da bi opet uzeli pušku u ruke i stali na branik svoje domovine.
- Država može ispuniti naše zahtjeve koji nisu nemogući. Radi se samo o tome da tražimo priznavanje i uvođenje u Zakon naše populacije kao posebne boračke kategorije, izjednačavanje prava sa nosiocima najvećih ratnih priznanja i odlikovanja i osnivanje jednog udruženje boraca protekloga rata, zaključuje Amel Pačo, član Udruženja.
Realizovan niz aktivnosti
Udruženje maloljetnih boraca Novi Grad do sada je realizovalo niz akcija, među kojima je najznačajnija prekvalifikacija članova, pomoć u prehrambenim paketima za najugroženije članove, posjeta bolesnim članovima u bolnicama, obezbjeđivanje rehabilitacije i banjskog liječenja koje će finansirati Bh. Telekom, posjeta majkama šehida i poginulih maloljetnih boraca. Najveću podršku radu ovoga udruženja pružaju Općina Novi Grad i Ministarstvo za boračka pitanja KS-a.
- Naši osnovni problemi su što nas zakon ne prepoznaje na način na koji bi trebalo. Kada se bilo koji konkursi za zapošljavanje, rješavanje stambenih pitanja, prekvalifikacije, banjskog liječenja i slično raspisuju, mi smo u podređenom položaju. To je tako zato što mnogi od nas nisu završili škole, nemaju dana radnoga iskustva, nemaju dovoljno godina i slično, kaže Ifet Klapuh, predsjednik Udruženja maloljetnih boraca općine Novi Grad.
Ovo udruženje okuplja stotinjak aktivnih članova, a prema neslužbenim podacima na području Novog Grada u ratu je učestvovalo oko 400 maloljetnika. Bili su pripadnici Druge viteške, 101. viteške i Pete motorizovane brigade. Uvijek prvi, uvijek najhrabriji i uvijek oni koji će izvršiti zadatke koje niko drugi neće.
- Posebno nam teško pada kada nas svrstavaju među kurire, veziste i slično, a svi znamo da nas je najviše bilo među jurišnicima, diverzantima i onima bez kojih nijedna akcija nije mogla proći. Samo u našem udruženju je šest nosilaca najvećeg ratnog priznanja. Na prvim linijama smo izgubili 46 maloljetnih boraca iz Novog Grada. Te se brojke ne mogu i ne trebaju sakriti, ističe Jasmin Smječanin, član UO Udruženja, i objašnjava kako u ovoj populaciji ne može biti manipulacije brojevima, sve se dokazuje rodnim listom i potvrdom o učešću u oružanim snagama.
Pored toga, u jedinicama ih nije bilo puno i svi se međusobno poznaju. Upravo to je i doprinijelo da ovo udruženje, ali i ostala koja okupljaju maloljetne borce, funkcionišu kao jedna porodica. Prepoznaju probleme svakog od njih i trude se da ih zajedno prevaziđu.
Zaposlenje i školovanje su gorući problemi ovih hrabrih branilaca naše zemlje. Većina je uzela pušku u ruke sa 15,16 godina. Napustili su školu, a poslije rata zbog trauma koje su preživjeli teško su se mogli vratiti u školske klupe. Za manje od dvije godine postojanja Udruženja maloljetnih boraca Novi Grad, uspjeli su za šest članova obezbijediti prekvalifikaciju.
- Kada bi država htjela, mogla bi nas vrlo brzo sve zbrinuti. Od 2.500 maloljetnih boraca na području cijele FBiH polovina se već nekako snašla. Neko zahvaljujući roditeljima, neko zahvaljujući sreći, a nažalost neki su u ratu ostali trajni invalidi, amputirci, pa su dobili invalidnine. Znači, za oko 1.200 boraca je bilo neophodno obezbijediti posao. Ne tražimo mi da budemo direktori, savjetnici, piloti. Samo je bitno da radimo, dobivamo redovnu platu i osjetimo neku sigurnost nakon četiri godine pakla, kaže Almir Islamović, zamjenik predsjednika Skupštine Udruženja.
Lokve krvi
Veliki broj maloljetnih boraca koji je imao sreću da iz rata izađe bez fizičkih povreda osjeća psihičke probleme. Samo rijetki se odluče na liječenje, jer zabilješka u njihovom kartonu o psihičkoj nestabilnosti bi ih trajno onesposobila da nađu posao, a država im nije obezbijedila nikakvu novčanu naknadu za psihička oboljenja.
- Teško je o tome govoriti jer je to mač s dvije oštrice. Ali i svakom laiku je jasno u kakvom stanju je većina nas, jer kao djeca smo bili sudionici rata, krvi, ubijanja, straha i očaja. Svakodnevno smo gledali smrti u oči, spašavali ranjene kolege, izvlačili ubijene, gazili po lokvama krvi. Naši članovi i sa završenim fakultetima teško dolaze do posla i ne napreduju na poslu jer su poslodavci svjesni da će doći vrijeme kada će morati na bolovanje, rehabilitaciju, savjetovanje. Svi su nam okrenuli leđa, naglašava Samir Malohodžić, član Upravnog odbora Udruženja.
Bez obzira na teško socijalno stanje, činjenicu da je država okrenula leđa onima koji su je odbranili, onima koji su dječiju razdraganost zamijenili ratnom neizvjesnošću, sigurne podrume nesigurnim ratnim linijama, oni ne odustaju od države i nikada neće. Složni su u svemu, a posebno u tome da bi opet uzeli pušku u ruke i stali na branik svoje domovine.
- Država može ispuniti naše zahtjeve koji nisu nemogući. Radi se samo o tome da tražimo priznavanje i uvođenje u Zakon naše populacije kao posebne boračke kategorije, izjednačavanje prava sa nosiocima najvećih ratnih priznanja i odlikovanja i osnivanje jednog udruženje boraca protekloga rata, zaključuje Amel Pačo, član Udruženja.
Realizovan niz aktivnosti
Udruženje maloljetnih boraca Novi Grad do sada je realizovalo niz akcija, među kojima je najznačajnija prekvalifikacija članova, pomoć u prehrambenim paketima za najugroženije članove, posjeta bolesnim članovima u bolnicama, obezbjeđivanje rehabilitacije i banjskog liječenja koje će finansirati Bh. Telekom, posjeta majkama šehida i poginulih maloljetnih boraca. Najveću podršku radu ovoga udruženja pružaju Općina Novi Grad i Ministarstvo za boračka pitanja KS-a.
Nema komentara:
Objavi komentar