TRAVNIK JE STOLJEĆE I PO BIO GLAVNI GRAD BOSNE, U NJEMU JE STOLOVALO ČAK 77 VEZIRA. ČESTO SU SMJENJIVANI JER SU SE ENORMNO BOGATILI...

Nakon što je Eugen Savojski 1697. godine spalio Sarajevo, bosanski vezir Halil-paša Ćoso je prenio vezirsku stolicu u Travnik. Tako je ovaj grad od 1699. godine, uz dva manja prekida, u narednih 150 godina, do 1850. godine, bio sjedište bosanskih namjesnika, a u tom je periodu u Travniku stolovalo 77 bosanskih vezira. Razlog što su se tako brzo smjenjivali jeste, kako se navodi, njihovo brzo i enormno bogaćenje. To je, dakako, najvažnije razdoblje u historiji Travnika i vrijeme u kojem je ovaj grad bio središte bosanskog pašaluka. U to vrijeme se grade i prvi javni objekti, izgrađeno je, između ostalog, 14 džamija i dvije sahat-kule i ti su objekti sačuvani do danas. Od beznačajnog trga ispod srednjovjekovne tvrđave Travnik se razvija u jedno od najvažnijih naselja Bosne.

Valja istaći da je Husein-beg Gradaščević početkom 1831. zauzeo Travnik i zahtijevao od sultana da prekine provođenje reformi. Husein-kapetan je potom, u julu 1831. godine, pobijedio sultanovu vojsku kod Lipljana (Kosovo) i proglasio se bosanskim vezirom. Njegova pobuna je ugušena u vojnom porazu bosanske vojske 1832. Posljedice ove pobune su bile višestruko štetne i opasne. Prije svega zato što su se Bošnjaci pobunili protiv osmanlijske vlasti. Osmanlijama se, prema predajama, tada na raspolaganje stavila Srbija Miloša Obrenovića, koji je odbio Gradaščevićev poziv za zajednički boj protiv Osmanlija, zbog čega je sultan kasnije nagradio Obrenovića Račevinom, Jadrom i Starim Vlahom. U gušenju pobune su Turci "okrenuli" Hercegovinu Ali-paše Rizvanbegovića i od tada se Hercegovina na svaki način, pa i politički, suprotstavlja Bosni i postaje poseban vilajet. Od dolaska Austro-Ugarske, imenu Bosna je dodato ime Hercegovina pa kompletna zemlja dobija jedinstveno ime Bosna i Hercegovina. Turska je kao kaznu Bosni u periodu od 1832. do 1850. godine uništila bosansku političku i državotvornu elitu: age, begove, ajane i kapetane - od čega se Bosna nikada nije oporavila. Nakon što je vezirska stolica 1850. vraćena u Sarajevo, grad podno Vlašića polako počinje gubiti na značaju.

Međutim, početkom 19. stoljeća u Travniku su otvoreni i prvi konzulati (Francuske i Austrije) i Travnik postaje i diplomatsko sjedište. U to vrijeme Turska je već oslabljena imperija te Austrija, Rusija i Francuska pretenduju na njene teritorije. To je u Bosni realizirano tako što je po dogovoru velikih sila na Berlinskom kongresu 1878. Austro-Ugarska monarhija dobila pravo da okupira Bosnu i Hercegovinu. Dolaskom Monarhije na području Travnika je izgrađena željeznička pruga, industrijski pogoni, fabrika duhana (1893), koja je kasnije premještena u Sarajevo, fabrika šibica (1901), hidroelektrana (1906), zahvaljujući kojoj je Travnik prije mnogih gradova na prostoru bivše Jugoslavije dobio električnu energiju... Podižu se također stambene zgrade, škole, bolnica... i dešavaju se promjene u svim sferama života, a te promjene su ostale vidljive i do danas.

Jakov Altarac