Iako je povećan broj korisnika javnih kuhinja, Vlada KS tvrdi da napreduje

ZAKONI KOJI PROIZVODE SIROTINJU U KANTONU SARAJEVO

Preko 58 miliona KM na godišnjem nivou izdvaja se za razne socijalne kategorije u Kantonu Sarajevo. Ipak, i pored toga, položaj korisnika socijalne zaštite u Kantonu Sarajevo svakodnevno je u sve težem položaju jer zakonska rješenja progone i dodatno proizvode sirotinju koja nije vidljiva u statističkim podacima koji, očito, nisu ni približno tačni iako su i zvanični podaci – alarmantni. 

Naime, zakonom utvrđene visine naknada nisu se mijenjale od 2008. godine zbog činjenice da se u skladu sa Kantonalnim zakonom koeficijent za obračun prosječne neto plaće utvrđivao svake godine i istim se prosječna plaća drži na nivou od 600KM što se otada do danas mijenjalo ali je ovaj propis iz korištenja socijalne zaštite izbacio mnoge korisnike koji, realno, potpadaju u socijalne kategorije te ih na taj način ostavio bez neophodne pomoći i izbrisao ih iz crne statistike.

Tako je Vlada KS sebi povećala “uspijeh” a smanjila davanja koja su vjerovatno preusmjerili na njima “potrebnija mjesta”. S druge stane, uočen je i stalan pad korisnika socijalne i zaštite porodice sa djecom i to ponovo zbog zakonskih, niskih cenzusa koji se kreću u rasponu od 70KM do 120KM a koji se također nisu mijenjali od 2002. godine.

Tako smo došli u situaciju da mnogi, realno socijalni slučajevi u Kantonu Sarajevo ne mogu da koriste socijalnu zaštitu jer se još uvijek niko nije sjetio da 14 odnosno 8 godina promijeni zakon koji bi obespravljenim ljudima omogućio povratak u pravo. Međutim i ovim “cenzus” izbacivanjem Vlada KS je, zapravo, uzela tuđi novac sebi.

Pad broja korisnika socijalne zaštite vidljiv je i posebno korisnika socijalne zaštite iz kategorije lica i porodica koje ostvaruju prihode koji nisu dovoljni za podmirenje životnih potreba. Ipak nemijenjanje cenzusa im onemogućuje korištenje socijalne zaštite te oni, praktično jesu socijalni slučajevi koji nisu upisani u statistiku što ne mijenja realan život, osim što je njihov novac otišao iz njihovog džepa.

Među ovom kategorijom posebno ugroženi su penzioneri sa najnižim penzijama koji zbog visine najniže penzije u odnosu na utvrđeni cenzus (visina penzije do 326,17 KM, a takvih ima ukupno 41.882 penzionera), nemaju pristupa socijalnim davanjima.

Pored ovih Kanton Sarajevo ima i druge vrste problema kao što su rast broja korisnika djece čiji je razvoj ometen porodičnim prilikama. Porast ovog broja svjedoči lošem funkcionisanju sistema školstva, odgojnih ustanova, popravnih ustanova, policije, tužilaštava i sudova jer niti preveniraju niti doslijedno sankcionišu uzroke ovakvih pojava. Moglo bi se reći da su djeca prepuštena sami sebi te da Vlada Ks tek bilježi statističke podatke onih koji uopšte dospiju u kantonalne tabele.

U Sarajevu je, također, povećan i broj korisnika narodnih kuhinja u (4.411), kao i ljudi smještenih u ustanove socijalne zaštite (864), te i broj korisnika novčane naknade po osnovu osposobljavanja za život i rad osoba sa invaliditetom (487).

S obzirom da Vlada KS i njen premijer često govore kako rade dobro i najavljuju kako Kanton Sarajevo gotovo vode u privrednu ekspanziju, ipak ih podaci o porastu broja gladnih i hiljadama obespravljenih ljudi u KS demantuju jer je očito da politika radi, uglavnom, za sebe dok građanima skidaju prava ali im uredno nameću obaveze i namete.

Također treba pomenuti da se u Kantonu Sarajevo porodilje i dalje drže u kategoriji “socijalnih problema” što je nečuveno zakonsko i diskriminirajuće “rješenje” Vlade KS koje javno priča o natalitetu dok suštinski zakonski progoni majke sa djecom prvenstveno sa smještajem u socijalnu kategoriju a potom i određivanjem socijalne pomoći umjesto da se porodiljama odrede adekvatna primanja od strane poslodavaca.

Vjerovatno je da je i ovo, kao i mnoga druga rješenja, posljedica neke od predizobrnih kampanja kada su se socijalnim davanjima kupovali glasovi na izborima koji su se, prije ili kasnije, tim istim glasačima obijali o glavu.