Znanstvenici s uglednog američkog sveučilišta MIT-ja javljaju da su ostvarili nedosanjani san Walta Disneya – uspješno su zamrznuli i odmrznuli mozak na takav način da su sve stanice u njemu, uključujući i membrane i međustanične strukture, čak i veze živčanih stanica, ostale praktički savršeno očuvane.
Djelo američkog tima testirali su stručni suci, a uspjeh otvara mogućnost da se u budućnosti ostvari projekt u kojem će se sve komponente koje sačinjavaju nečiji identitet, uključujući specifična sjećanja i osobnost, trajno pohranjivati sve dok se ne pronađe način da se ponovno ožive ili prebace u računala i robotska tijela.
‘Ovo je velika stvar’, rekao je za Motherboard John Smart, suosnivač neprofitne zaklade Brain Preservation. ‘Po prvi put imamo proceduru koja može zaštititi sve što neuroznanstvenici misle da je uključeno u učenje i pamćenje. Na temelju objavljenih rezultata čini mi se da se ovom tehnikom uspješno mogu očuvati dugoročna sjećanja. To još uvijek nije nešto što je potpuno sigurno ili oko čega se svi slažu, no meni se čini vrlo vjerojatnim’, dodao je.
Prema radu objavljenom u časopisu Cryobiology tim pod vodstvom Roberta McIntyreja iz neovisne istraživačke skupine 21st Century Medicine na MIT-ju zamrznuo je mozgove zeca i svinje te ih odmrznuo u naizgled savršenom stanju.
U svojem eksperimentu znanstvenici su upotrijebili metodu koju su nazvali ‘Aldehyde-Stabilized Cryopreservation’ (ASC). U njoj su prvo mozak krvožilnim sustavom natopili glutaraldehidom, organskim, bezbojnim, tekućim spojem koji se obično koristi za steriliziranje medicinske opreme, ali i kao konzervans.
Dok se mozak hladio, postupno su mu dodavali kriozaštitnu tekućinu koja se koristi za sprječavanje oštećenja koja nastaju u biološkim tkivima tijekom smrzavanja zbog dehidracije i formiranja kristalića leda koji razaraju stanice. Ovu tekućinu, svojevrsni antifriz, prirodno stvaraju neke životinje koje žive u ledenim područjima Arktika i Antarktike. Mozak su postupno zamrznuli na temperaturu od -130°C na četiri sata. Zaleđeni organ konačno su sporim zagrijavanjem otopili i iz njega isprali kriozaštitnu tekućinu.
Suci, koje je odabrala Zaklada Brain Preservation, provjerili su rezultate elektronskim mikroskopom – usporedili su mikrostrukturu mozga prije i nakon smrzavanja.
‘Svaki neuron i sinapsa izgledaju krasno očuvani u cijelom mozgu’, rekao je za medije predsjednik zaklade i jedan od sudaca Kenneth Hayworth.
Proboj u tehnologiji
U svojem radu autori predstavljaju četiri cilja koja su nastojali ostvariti svojom tehnikom:
1) Osigurati najvišu kvalitetu ultrastrukturnog očuvanja s minimalnim distorzijama.
2) Osigurati lako prilagođavanje tehnike različitim dimenzijama mozga.
3) Omogućiti pohranjivanje cijelih mozgova na neodređeno vrijeme tako da tijekom njega ne dođe do ultrastrukturnih promjena.
4) U svemu zadržati kompatibilnost sa što je više moguće neuroanatomskih analitičkih procedura.
2) Osigurati lako prilagođavanje tehnike različitim dimenzijama mozga.
3) Omogućiti pohranjivanje cijelih mozgova na neodređeno vrijeme tako da tijekom njega ne dođe do ultrastrukturnih promjena.
4) U svemu zadržati kompatibilnost sa što je više moguće neuroanatomskih analitičkih procedura.
Tim ističe da trenutno ne postoji sustav pohranjivanja mozgova koji ostvaruje sva četiri cilja. Mada postoje brojne tehnike koje se koriste u čuvanju tkiva mozga, svaka od njih ne ispunjavaju najmanje jedan od ključnih zahtjeva.
‘Kako bismo riješili ograničenja postojećih metoda smislili smo jednostavno rješenje koje ispunjava naše ciljeve u pohranjivanju mozgova: Aldehyde-stabilized cryopreservation (ASC). Fiksirali smo mozgove natopivši ih prvo aldehidom, a potom postupno i s dovoljnim koncentracijama kriozaštitne tekućine kako bismo osigurali vitrifikaciju’, pišu autori.
‘Aldehidi su odmah stabilizirali fine strukture mozga do razine koja je dovoljna za konektomička istraživanja, čime je osiguran naš cilj očuvanja visoke kvalitete. Kada je mozak jednom fiksiran, kriozaštitna toksičnost i druga kemijska oštećenja postala su minimalan problem’, pojasnio je američki tim.
Kanadski bioetičar George Dvorsky objasnio je za Gizmodo da bi novo istraživanje trebalo omogućiti dva važna proboja – neuroznanstvenici će od sada moći istraživati mozgove životinja i ljudi detaljnije nego ikada prije, a metoda bi se također mogla primijeniti za pohranjivanje i kasnije oživljavanje mozgova kako bi se njihova struktura i sjećanja prenijeli u računalne sustave budućnosti.
‘Oživljeni digitalizirani mozak, poznat i kao emulacija (kopija) cijelog mozga, mogao bi se ubaciti u računalnu simulaciju ili u robotsko tijelo. Budući da proces uključuje destruktivno skeniranje, biološke komponente izvornog mozga bile bi uništene otrovnim kupkama kemikalija koje bi se koristile u procesu konzervacije. Nakon zaštite i stabilizacije ovi bi se mozgovi rezali na ekstremno tanke kriške, a potom bi se svaka zasebno skenirala. Kolekcija svih digitaliziranih kriški mozga zajedno predstavljala bi kopiranu osobnost’, piše Dvorsky.
Znanstvenici za sada ne znaju dovoljno o umu niti o ljudskoj svijesti i njezinom funkcioniranju da bi sa sigurnošću mogli reći da će tako kopirani, digitalizirani organi vjerno reproducirati osobe čiji su mozgovi zamrznuti. No bez eksperimenata odgovor na to pitanje nikada nećemo moći dobiti. Potpuna realizacija ovog projekta vjerojatno je desecima, ako ne i stotinama godina od nas, no nema dvojbe da u svijetu ima mnogo ljudi koji bi se danas rado zamrznuli da bi se probudili u nekom novom, vjerojatno umjetnom tijelu ili u nekom spremniku kao u animiranom SF filmu Futurama.
Tim je za svoje istraživanje dobio nagradu Zaklade Brain Preservation Foundation u iznosu od 26.735 dolara.
Za kraj podsjetimo da je priča o tome da se Disney dao zamrznuti tek urbana legenda. Naprotiv, njegovo tijelo kremirano je 17. prosinca 1966.
Nema komentara:
Objavi komentar