ONI KOJI NE ŽELE MIR MORAJU BITI IZOLOVANI IZ NAŠEG DRUŠTVA

SARAJEVO - Genocid u Srebrenici je najstrašniji zločin nakon Drugog svjetskog rata, ali građani pokušavaju, liječeći svoje rane, graditi zajedničku budućnost bez predrasuda, stereotipa i želje za mržnjom. Ovi koji dođu i odu trebalo bi o tome da razmisle, a kada morališu trebalo bi prvenstveno da se zapitaju jesu li zaista takvi kakvim se predstavljaju, poručio je u razgovoru za Vijesti.ba politički analitičar Vehid Šehić. 

VIJESTI.BA: Obilježavanje dvadesete godišnjice genocida u Srebrenici ostaće, nažalost, upamćeno po napadu na premijera Srbije Aleksandra Vučića. Kako gledate na incident koji se dogodio?

ŠEHIĆ: Bio sam u Srebrenici i sa svojim prijateljima odao na dostojanstven način poštu poginulim koji su se taj dan sahranjivali. No, bilo je i onih koji ne prezaju od nečeg što treba da bude sveto i iskoristili su priliku da napadnu premijera Srbije. Sigurno je da svako razuman i normalan mora to osuditi. To je sramota i propust onih koji su bili zaduženi za sigurnost, posebno visokih zvanica. To se nikako nije smjelo desiti. 

Nažalost, danas se koriste sve situacije da bi se ljudi odaljili jedni od drugih. Možda je to opomena za sve nas da ima onih koji ne žele mir, koji bi i dalje da ratuju. Oni moraju biti apsolutno izolovani iz naših društava.

VIJESTI.BA: U javnosti se polemiše o tome da li je uopšte Vučić trebalo da dođe u Srebrenicu. Kakav je Vaš stav o tome?

ŠEHIĆ: Sigurno je da su svi razmišljali o tome šta će se desiti nakon ovoga što se desilo. Svi smo bili svjesni činjenice da će u drugi plan otići ono radi čega je 50.000 ljudi došlo u Srebrenicu. To je sahrana pronađenih skeletnih ostataka ubijenih. Svi su govorili o napadu na Vučića. 

Bez obzira na to šta ja ideološki mislim o Vučiću, smatram da je pokazao da sazrijeva kao političar. Mislim da je na dostojanstven način govorio nakon vanredne sjednice Vlade Srbije po odlasku iz Srebrenice, te svojim stavom umirio situaciju ističući da i dalje želi graditi mir u regionu, te da pruža ruku Bošnjacima. Na takav način pokazao je da se treba i vrijedi boriti za razumijevanje i povjerenje u regionu. No, to će uvijek neki zloupotrebljavati. Ako porodice žrtava Srebrenice nisu imale ništa protiv vučićevog dolaska, uprkos njegovoj političkoj prošlosti, onda niko nema pravo osuđivati. 

Lako je o Srebrenici govoriti daleko od Srebrenice. U Srebrenici ne treba samo biti 11. jula ili kada su izbori, taj grad ne smije biti zaboravljen niti jednog dana u godini. Genocid u Srebrenici je najstrašniji zločin nakon Drugog svjetskog rata, ali građani pokušavaju, liječeći svoje rane, graditi zajedničku budućnost bez predrasuda, stereotipa i želje za mržnjom. Ovi koji dođu i odu trebalo bi o tome da razmisle, a kada morališu trebalo bi prvenstveno da se zapitaju jesu li zaista takvi kakvim se predstavljaju. 

VIJESTI.BA: Nakon ovog incidenta, smatrate li da će doći do zaoštravanja odnosa BiH i Srbije?

ŠEHIĆ: Iskreno se nadam da neće. Ipak, odnosi su daleko bolji. Sigurno je da neće doći do zaoštravanja odnosa zbog ovakvog stava premijera Srbije.

No, mi živimo u vremenu u kojem se pokušava izvršiti revizija naše prošlosti. Mi smo daleko od suočavanja s prošlošću. Trebalo bi da se ugledamo na njemački narod, ali moramo imati iskrene i vjerodostojne političare kako bismo prošli kroz katarzu, te da smognemo hrabrosti da se suočimo sa činjenicama iz ovog rata, osudimo sve zločine i svaki zločin jasno nazovemo svojim imenom. 

Nemamo političare nego ljude koji se bave politikom, ljude koji nisu apsolutno odgovorni prema građanima. Više ljudi iz inostranstva žele političku i ekonomsku stabilnost u BiH nego što to mi sami činimo. Ne mogu opravdati nikog od političara zašto se tako ponašaju.  Daleko su od običnih građana, otuđeni od svakodnevnih životnih problema, a vrlo se često kriju iza lažne zaštite nacionalnih interesa naroda kojeg predstavljaju. 

Ipak, optimista sam. Moramo raditi na razumijevanju jedni drugih kako bi gradili povjerenje. Pomirenje je individualni čin i pravo svakog pojedinca, ali svi smo obavezni da razumijemo jedni druge, te da kroz to razumijevanje pokušamo graditi povjerenje koje nam neupitno nedostaje u svim sferama života. 

VIJESTI.BA: U kojoj mjeri je neusvajanje britanske rezolucije o Srebrenici u Vijeću sigurnosti UN-a uticalo na destabilizaciju regionalnih odnosa, opet posebno BiH i Srbije?

ŠEHIĆ: Moramo biti svjesni da su BiH, Srbija, Hrvatska i Crna Gora mala statistička greška u Evropi i da velike sile imaju svoje interese. Papir trpi sve. Šta bi za nas značila i usvojena rezolucija o Srebrenici u Vijeću sigurnosti UN-a? Bilo bi apsolutno isto. 

Zalažem se za to da građani ovog regiona prave životnu rezoluciju kroz razumijevanje i izgradnju povjerenja. Kada volja za razumijevanjem i povjerenjem uđe u naš svakodnevni život, ne trebaju nama nikakve rezolucije, niti deklaracije. Bilo je mnoštvo rezolucija tokom rata na prostoru bivše Jugoslavije. Mizeran broj njih je ispoštovan. Stoga, vraćam se životu i zajedničkom životu, ne jednih pored drugih, nego jednih sa drugima. To je najbolja rezolucija koja će nam omogućiti da se konačno gledamo kao ljudska bića. 

VIJESTI.BA: Pravnik ste po struci. Kako ocjenjujete najave predsjednika RS o raspisivanju referenduma o radu Suda i Tužilaštva BiH? O tom pitanju sutra će raspravljati NSRS. 

ŠEHIĆ: Kada se govori o politici na državnom nivou, sigurno je da u Ustavu BiH mora postojati mogućnost referenduma. Međutim, u Ustavu BiH ne postoji referendum kao jedan od neposrednih oblika demokratije građana. S druge strane, ukoliko bi bio referendum, postavlja se pitanje šta poslije toga. Ako bi raspisali referendum o radu Suda i Tužilaštva BiH na nivou cijele države, sigurno će 80 posto građana reći da su nezadovoljni radom ovih institucija. To je istina. Moramo napraviti ambijent u kojem ćemo stvoriti odgovornost političara, tužilaca i sudija. Pravosudne institucije moraju raditi nezavisno od bilo kakvih uticaja. Ukidati sudsku vlast na nivou države apsolutno je nemoguće. Svaka država mora imati tri stuba - zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlast. 

Zakoni koje je pisao visoki predstavnika u BiH, jer nije bilo političke volje da to urade domaći političari, prošli su parlamentarnu proceduru. U demokratskoj raspravi i glasanju ti zakoni su usvojeni. Oni su tim činom izgubili ono "nametnuti". poslanici koji su glasali dali su demokratski legitimitet i legalitet tim zakonima kao zakonima ove države.