Kako sam raskrinkao Vučićevu propagandu oko izmišljenog atentata

SARAJEVO – Gost Dnevnika TV1 bio je Danilo Redžepović, urednik Telepromtera, uticajnog portala iz Beograda. Radi se o portalu koji je demaskirao Vučićevu propagandu oko izmišljenog atentata u Potočarima. Ovaj portal je pomno analizirao tekstove i fotografije u medijima pod Vučićevom kontrolom, i crno na bijelo dokazao niz laži i izmišljotina.

TV1: Gospodine Redžepović, Telepromter je prvi u Srbiji ustvrdio da je priča o atentatu na Aleksandra Vučića izmišljotimna i potrudili ste se da sukupite niz dokaza koji demantuju većinu medija u Srbiji. Koji su bili Vaši motivi?

REDŽEPOVIĆ: Sramno je šta su režimski tabloidi, koji su pod direktnom i očiglednom kontrolom Aleksandra Vučića napravili od incidenta u Potočarima. Iako svi snimci i sve fotografije dokazuju da se nije dogodio nikakav pokušaj atentata, režimski tabloidi tragaju za nekakvim noževima, kamenjem, pa čak i snajperima, pojedini tabloidi su to tvrdili. Nijedan snimak to ne dokazuje. Objavio sam sve moguće fotografije i sve moguće snimke, za koje režimski mediji tvrde da predstavljaju dokaze da je izvršen pokušaj atentata. Ja sam ih analizirao na drugi način i iznio dokaze da nikakav pokušaj atentata nije izvršen. Režimski mediji izvlače nekakve fotografije, pa ih analiziraju, cjepidlače u nadi da će pronaći neki kamen, nož, čak i snajper.

Posebno mi je interesantna priča oko Vučićeve usne. Nikakav kamen nije pogodio Vučićevu usnu i to je možda najveća laž u cijelom ovom slučaju. Nijedan mediji nije objavio fotografiju ili snimak koji dokazuje da je Vučića zaista kamen pogodio u usnu. Veliki broj medija je pratio obilježavanje dvadesete godišnjice, ali niko nema snimak kamena kako udara Vučića. Dakle, Vučić je to izmislio, prema mom mišljenju.

Međutim, moram da priznam da se jedan atentat dogodio. Vučić je sa svojim tabloidima izvršio atentat na zdrav razum. Pitam se da li je to Vučićeva ruka pomirenja o kojoj je govorio proteklih mjesec dana? Koliko mi se čini, cilj nije nikakvo pomirenje već isključivo provokacija. Vučić već mjesec dana govori o pomirenju, ali ako posmatramo njegove medije, koje on kontroliše, vidimo da je Vučićev cilj da provocira i izaziva susjede, što je za svaku osudu. Ako se već dogodio incident u Potočarima, nije bilo potrebno da Vučić dolijeva ulje na vatru sa svojim izmišljenim pričama o atentatima. To, po mom mišljenju, nije politika mira i pomirenja.

TV1: Jeste li nakon objavljenih tekstova imali nekih reakcija?

REDŽEPOVIĆ: Imao sam nekoliko reakcija. Prvenstveno, dobio sam nekoliko e-mailova i poruka od uznemirenih građana, mojih sugrađana, koji se nisu posebno slagali sa tekstom, ali sam im objasnio o čemu se tačno radi.

Jedna interesantan poruka koju sam dobio je da je u jeku  najveće posjećenosti sajta, iz čitavog svijeta ljudi su čitali tekst o izmišljenom atentatu, sajt je u intervalu od 15 minuta na svakih pola sata bio obaran. Zato imam dokaze da je neko svjesno išao u tom periodu da ometa sajt. Sa koje strane je to dolazilo, ja nemam dokaze, ali sam od naših stručnjaka koji održavaju servere i sajt, saznao sam da su bili DDOS napadi na sajt u tom periodu kada je objavljen tekst. To je direktna poruka da se nekome ne sviđa i da nekome ne ide u korist što se demantuje tvrdnja da je na Vučića izvršen pokušaj atentata.

TV1: Kada govorimo o fotomontažama i izmišljenim pričama, mislite li da ih Vučić direktno i eksplicitno naručuje, ili mislite da mediji bliski njemu to rade po difoltu? 

REDŽEPOVIĆ: Situacija u Srbiji po pitanju medija je veoma interesantna.  Neki ljudi tumače Vučića kao nekakvog stručnjaka za medijske manipulacije. Međutim, po mom mišljenju, medijska manipluacija bi trebalo da bude nevidljiva i neočigledna, a kod Vučića je to urađeno potpuno amaterski. Vučić izjavi da je izvršen pokušaj atentata na njega bez ikakvog dokaza, a zatim sljedećeg dana mediji, po ključu svi, objavljuju fotografije koje navodno potvrđuju da je na Vučića izvršen pokušaj atentata. To su fotografije za koje je Vučić tvrdio da postoje, a koje običan narod nije vidio. Svi mediji se pozivaju na neimenovane izvore iz bezbjednosnih službi, a znamo ko kontroliše bezbjednosne službe u Srbiji – Aleksandar Vučić, tako da mediji dobijaju fotografije od bezbjednosnih službi, kako oni tvrde, koje predstavljaju dokaze da je na Vučića neko išao nožem, a na snimku se ustvari vidi da čovjek koji je udario Vučićev kišobran nema nikakav nož u rukama. Onda se izmišljaju kamenice, a ja sam primijetio da jedan jedini kamen mijenja oblik, boje, putanju i slično.

Stičem utisak da svaki medij ima svoj poseban zadatak. Na primjer, Informer očito izmišlja situacije, na naslovnoj strani su objavili da je na Vučića neko htio da izvrši atentat i to snajperom, a snajper su navodno pronašli pored nekog puta. Sa druge strane, tvrde da je organizator atentata neki bivši agent MI6. Nema smisla da bi neki stručnjak iz bezbjednosti jednostavno tako ostavio snajper na putu. Te priče same po sebi nemaju smisao. Prvo se tvrdi da je Vučića udario kamen u usnu, zatim je neko krenuo nožem, pa ustvari nije kamen, sada je snajper.

Napravili su toliku zbrku da su se otkrili u namjeri da žele izmanipulisati narod i ponovo destabilizati ovo područje. Mediji, koliko nam je poznato, u današnjem svijetu mogu da započnu rat, ali mogu i da donesu mir. Meni je bio cilj da svojim tekstovima ugušim mišljenje i retoriku da se ponovo zavade dva naroda, što vjerujem da je očigledna namjera Vlade Srbije i Aleksandra Vučića, to je slika koju ocrtavaju njegovi mediji.

TV1: Koliko ljudi u Srbiji vjeruju u ovo što je napisano u medijima kao što su Informer, Kurir i drugi?

REDŽEPOVIĆ:  Spadam u grupu alternativnih novinara. Ne volim da idem u tokove sa kolegama koji rade u tzv. mainstream medijima. Ja ne cenzurišem ništa. Kod mene se komentari objavljuju u potpunosti, onakvi kakvi jesu, naravno uz neka određena pravila. Koliko sam uspio da shvatim iz ove kompletne situacije i reakcije na osnovu mog teksta, te prethodnih mojih tekstova, znam i odgovorno tvrdim da većina naroda uvijek sumnja i sa rezervom uzima ono što pišu Kurir, Blic, Alo, Novosti, Informer, jer je opštepoznato da su to mediji koji su pod direktnom kontrolom Aleksandra Vučića.

Opšte stanje javnog mnjenja u Srbiji po pitanju medija jeste da sve što ti mediji objave, uzimaju sa rezervom. To znam i dokazano je na osnovu ovog primjera incidenta u Potočarima da je to tako, pošto znam koje sam komentare dobijao na osnovu tumačenja mog teksta i dokaza koje sam iznio i dokaza koje iznose režimski mediji.