Vanjski dug Bosne i Hercegovine od 2008. godine do danas je udvostručen, sa četiri popeo se na osam milijardi maraka, točnije 8,18 milijardi na kraju 2014.

Vanjski dug Bosne i Hercegovine od 2008. godine do danas je udvostručen, sa četiri popeo se na osam milijardi maraka, točnije 8,18 milijardi na kraju 2014.

Riječ je o dugu po inokreditima, gdje dominira dug prema Međunarodnom monetarnom fondu (MMF). Kojom brzinom raste vanjski dug najbolje pokazuje podatak da se BiH prošle godine zadužila za dodatnih 772,8 miliona KM


 Od kraja rata do danas ekonomska politika BiH svodi se na zaduživanje kod međunarodnih financijskih institucija kako bi financirala administraciju i ostale proračunske potrebe, zatim se ponovo zadužuje kako bi pokrila prethodni dug i financirala obaveze i sve tako.
Bičevanje

Logično pitanje u ovakvoj situaciji je gdje BiH vodi ekonomska politika zasnovana na zaduživanju?

Ekonomistica Svetlana Cenić u razgovoru za Depo.ba portal odgovara: “Vodi u propast i vječito ropstvo. Namjerno neću da kažem dužničko, jer je ta riječ već postala izlizana. Zadužujemo se u neproduktivne svrhe, za kupovinu vremena i plaće za administraciju. Nema zaduživanja za istraživanje i razvoj. Radit ćemo koliko moramo da vratimo dugove, tući će nas bičem ko’ robove, umjesto da ulažemo u istraživanje i razvoj”.

“Dovoljno je samo da pogledamo strukturu nezapsolenih i sve će nam biti jasno”, dodaje Cenić.

BiH je, prema njenim riječima, posljednja po broju visokoškolovanih ljudi, na biroima je sedam posto nezapsolenih sa visokom školskom spremom, a najviše je nekvalificiranih osoba. Za njih je namijenjena mješalica i beton, oni će raditi za tuđu slast i tuđu vlast.

“Sad nam uvaljuju priču o terorizmu, taman kad su ljudi malo počeli misliti glavom, a ovamo se ponovo zadužuju”, kaže Cenić i dodaje kako su bh. predtavnici u Washingtonu obećali sve MMF-u na neviđeno samo da dobiju novac.

“Zašto se prvo traže izmjene zakona o radu kada je višak zapsolenih u administraciji? Najavljuju da će to biti poslije izmjena zakona o radu, ali neće, sve će pasti na leđa nejakih radnika, oni će biti topovsko meso, a administracija će i dalje uživati” – pojašnjava Cenić.

Rasprodaja

“Ovaj tip ekonomske politike bez ozbiljnih reformi i rezova, stalno produžavanje agonije, zaduživanje za vraćanje starih dugova, vodi u siromašenje građana i države, te na kraju, kada se više ne bude imalo kud, rasprodaju državnog bogatstva”, smatra ekonomista Damir Miljević.

Najavljene reforme, prema njegovim riječima, samo su kozmetika, niko se ne usuđuje povući prave poteze – napraviti rez u zapošljavanju u administraciji i krenuti u uspostavljanje vladavine prava.