Šištanje parne lokomotive obavijene dimom i kloparanje drvenih klupa putničkih vagona su ona vremena kojih se nešto stariji Mostarci rado prisjećaju, prolazeći danas centrom grada, pored nekadašnje stare Željezničke stanice u Mostaru.
Danas mnogi Mostarci, kada bi imali priliku, ne bih je propustili da osjete dašak prošlih vremena, ili da svoju djecu i unuke, podsjete na vrijeme kad brzina nije bila bitna.
Uprkos višesatnim putovanjima "Ćirom", na relaciji od samo stotinjak kilometara, stizali su sve obaviti na vrijeme, a pritom uživati u prekrasnim krajolicima krševite Hercegovine i šumovite Bosne kroz koju je "Ćiro" prolazio.
Staru željezničku stanicu u Mostaru kako je izgledala nekad a kako sad možete pogledati u priloženim fotografijama kao i neke od predivnih krajolika Bosne i Hercegovine, kroz koje je "Ćiro“ prolazio.
U novinskoj vijesti objavljenoj u mostarskom "Novom Hercegovačkom Bosiljku“, od 30. augusta 1884. godine stajalo je: "Glasa se da će obća radnja željeznice Mostar- Metković započeti se na 8. idućeg mjeseca, te do 30. travnja 1885. mora biti izručena sa svim gotava državi“.
Ova vijest je obradovala mnoge građane Mostara, jer je značila da će taj grad biti povezan sa ostalim mjestima tadašnjom savremenom, za ove prostore novom, putnom komunikacijom.
Kako je izgradnja ove dionice započela iz dva smjera, Mostara i Metkovića, već 17 .februara 1885. godine, krenula je prva lokomotiva sa mostarske stanice do naselja Čekrk,dokle je u tom momentu pruga bila potpuno dovršena, a 28. februara pruga je bila osposobljen do Jaseničkog mosta (cca 10 km).
Iz smjera Metkovića prema Mostaru istovremeno je dovršeno bilo prvih desetak kilometara pruge.
Nije se dugo čekalo na završetak ove relacije jer je već 18 aprila 1885. godine, oko 20.00 sati u Mostar stigao prvi voz iz Metkovića, ali do svečanog otvaranja pruge prošlo je još dva mjeseca.
Uz ogromno prisustvo i oduševljenje građana Mostara 13. juna 1885. godine, oko 10.30 sati stigao je na Željezničku stanicu u Mostar prvi voz iz Metkovića koji je iz ovog mjesta bio ispraćen zvonjavom zvona i pucanjem iz topova.
Stara Željeznička stanica u Mostaru bila je prepoznatljiva po tome što je od strane ulice imala čekaonicu sa blagajnama, a sa druge strane zgrade izlaz na perone.
Sa strane prema kolosijecima nalazio se lijepo uređen restoran, ili "željeznička restauracija“. Na spratu iznad, bili su stanovi, u kojima je stanovalo željezničko osoblje.
Šest godina kasnije, počeli su voziti prvi vozovi do Sarajeva, na sjever. Prije toga, godinu po godinu, u pravcu sjevera bile su završavane dionice pruge dolinom Neretve do Konjica, a kasnije i najteži dio pruge, uz Bradinu i kroz tunel na Ivanu.
Konačno, 1. augusta 1891.godine, malo prije osam sati ujutro krenuo je prvi voz iz Mostara za Sarajevo, što je simbolično značilo otvaranje i ove dionice.
U vrijeme dok se je radila dionica Mostar – Sarajevo, stanovnici grada na Neretvi su se koristili blagodatima izgrađene dionice Mostar – Metkovići.
Organiziraju se "zabavni vozovi“, koji su u ljetnom periodu vozili Mostarce na izlet u obližnje Žitomisliće , sa polaskom iz Mostara u 14.00 a povratkom u 19.00 sati.
U dane vožnje "zabavnog voza“, na željezničkoj stanici u samo jutro postavljala bi se velika crveno-bijela zastava. To je bio znak da taj dan kreće "zabavni voz“.
Željeznička rampa uskotračne željeznice zadnji put je bila podignuta 05. novembra 1965. godine, dan kad je popularni "Ćiro“ zadnji put protutnjao kroz Mostar.
Taj dan narod je stajao cijelom dužinom pruge koja je prolazila kroz samo središte grada i aplauzom ispraćao "legendu“ koja je tutnjala više od 80 godina kroz Mostar.
Od tada je zgrada stare Željezničke stanice prepuštena sama sebi, a u posljednjem ratu je potpuno devastirana i danas predstavlja, nažalost, ruglo u najužem centru grada Mostara.
Nema komentara:
Objavi komentar