Besima Borić
Nema sumnje da će se novoformirana vlast naći pred teškim problemima koje je pred njih postavila međunarodna zajednica zaokretom ka ekonomskim i socijalnim problemima. Ostaje da se vidi, kad i ako bude formirana, kako će se nositi sa jasno iskazanim zahtjevima Sindikata o novom Zakonu o radu.
Jasno je da su novi uvjeti poslovanja i rada donijeli drugačije zahtjeve i da se mora činiti sve da bi se stvorio što bolji ambijent za kvalitetnije poslovanje, brži razvoj, privlačenje različitih, pa i stranih investitora i sl. Pa to je sve ove godine bio zahtjev i opredjeljenje vlasti i domaće i međunarodne, pa gdje smo sad? Nisu li kršenja radničkih prava sve ove godine prećutno pravdana time da se stvori što bolji ambijent za poslovanje, da se obrne, pa će svima biti bolje?
I tako dvadeset godina.Uglavnom preko leđa radnika i radnica. I privatizacija je provedena pod geslom bržeg razvoja, domaćinskijeg poslovanja i većeg zapošljavanja. I…?
To je i uzrok zašto nisu razvijani mehanizmi kontrola i zaštite. Godinama slušamo priču o manjku broja inspektora, slaboj materijalnoj opremljenosti, neadekvatnim zakonskim rješenjima, slaboj mogućnosti borbe protiv rada na crno, sive ekonomije i sl.
Nisu li kršenja radničkih prava sve ove godine prećutno pravdana time da se stvori što bolji ambijent za poslovanje, da se obrne, pa će svima biti bolje?
Posljednjih godina unaprijedili smo zakonodavstvo. Uz tešku muku, opstrukcije i otpore po nekoliko puta su obarani zakoni koji treba da urede ovu oblast. Za očekivati je da ih počnu primjenjivati. I to baš one snage koje su sve ove godine neefikasnim činjenjem doveli i radnike i građane u situaciju u kojoj jesu. Očita opstrukcija koja se događa u stvaranju, odnosno nestvaranju uvjeta za primjenu seta antikoruptivnih zakona koje je usvojio Parlament FBiH u prošlom sazivu, zorno pokazuje namjere dolazeće vlasti i njihovih kadrova koji po raznim ministarstvima, tužilaštvima i slično čekaju svojih pet minuta.
Zato su revnosni u izjavama kako će odmah staviti na dnevni red Zakon o radu. Veliko je pitanje da li i Zakon o sigurnosti na radu?
Zato je važno da sindikati i radnici, ali i drugi subjekti pošalju poruku novim vlastima: Potrudite se da napravite i razradite koncept fleksigurnosti, predočite ga radništvu i građanstvu i na taj način pokažite da brinete o njihovim sudbinama i stvarate povoljan ambijent za dostojanstven rad i život u kome će svi podjednako podijeliti teret potrebnih reformi. Imate li odgovore na pitanja šta sa materijalnim obezbjeđenjem radnika kad ostanu bez posla, šta je sa utvrđivanjem socijalnog minimuma za ljude koji žive ispod svake granice, kako puniti fondove ako jednostrano smanjimo doprinose, poreze…?
Imate li odgovore na pitanja šta sa materijalnim obezbjeđenjem radnika kad ostanu bez posla, šta je sa utvrđivanjem socijalnog minimuma za ljude koji žive ispod svake granice, kako puniti fondove ako jednostrano smanjimo doprinose, poreze…?
Dakle, jasno treba dati odgovore na ova pitanja i proklamovati šta je politika u oblasti rada i socijalne politike. Mandat nove vlasti treba tome posvetiti i izaći pred javnost i parlamente sa paketom reformskih zakona i dinamikom njihovog donošenja.
Ako se krene jednostrano u donošenje zakona koje ponovo na svojoj grbači treba da iznesu samo radnici i radnice, ponovo samo oni, teško možemo očekivati mir i stabilnost u narednim godinama.
Jasno je da su novi uvjeti poslovanja i rada donijeli drugačije zahtjeve i da se mora činiti sve da bi se stvorio što bolji ambijent za kvalitetnije poslovanje, brži razvoj, privlačenje različitih, pa i stranih investitora i sl. Pa to je sve ove godine bio zahtjev i opredjeljenje vlasti i domaće i međunarodne, pa gdje smo sad? Nisu li kršenja radničkih prava sve ove godine prećutno pravdana time da se stvori što bolji ambijent za poslovanje, da se obrne, pa će svima biti bolje?
I tako dvadeset godina.Uglavnom preko leđa radnika i radnica. I privatizacija je provedena pod geslom bržeg razvoja, domaćinskijeg poslovanja i većeg zapošljavanja. I…?
To je i uzrok zašto nisu razvijani mehanizmi kontrola i zaštite. Godinama slušamo priču o manjku broja inspektora, slaboj materijalnoj opremljenosti, neadekvatnim zakonskim rješenjima, slaboj mogućnosti borbe protiv rada na crno, sive ekonomije i sl.
Zato su revnosni u izjavama kako će odmah staviti na dnevni red Zakon o radu. Veliko je pitanje da li i Zakon o sigurnosti na radu?
Zato je važno da sindikati i radnici, ali i drugi subjekti pošalju poruku novim vlastima: Potrudite se da napravite i razradite koncept fleksigurnosti, predočite ga radništvu i građanstvu i na taj način pokažite da brinete o njihovim sudbinama i stvarate povoljan ambijent za dostojanstven rad i život u kome će svi podjednako podijeliti teret potrebnih reformi. Imate li odgovore na pitanja šta sa materijalnim obezbjeđenjem radnika kad ostanu bez posla, šta je sa utvrđivanjem socijalnog minimuma za ljude koji žive ispod svake granice, kako puniti fondove ako jednostrano smanjimo doprinose, poreze…?
Ako se krene jednostrano u donošenje zakona koje ponovo na svojoj grbači treba da iznesu samo radnici i radnice, ponovo samo oni, teško možemo očekivati mir i stabilnost u narednim godinama.
Nema komentara:
Objavi komentar