Naravno, novinari nisu sami ovo zaključili, nego su se pozvali na izjave najodgovornijih ljudi iz Elektroprivrede RS-a (ERS). Međutim, samo dvadesetak dana nakon objave ove optimistične informacije direktorica ERS-a i ministar energetike, industrije i rudarstva RS-a javnosti šalju "malo" drugačiju poruku. Naime, ovog puta je saopšteno da se termoelektrane u RS-u nalaze u veoma teškoj situaciji, te da neće moći poslovati pozitivno ukoliko se zadrže trenutne cijene struje!
Dakle, riječ je o dvije dijametralno suprotne informacije o stanju u ERS-u koje su u roku od samo dvadesetak dana plasirali isti ljudi. U prvoj informaciji nadugačko se i naširoko elaboriralo kako je kiša pozitivno uticala na energetsku situaciju u RS-u, naglašavajući da će ukupna proizvodnja električne energije u januaru ove godine biti ostvarena sa oko 95 posto u odnosu na planiranu, s obzirom na to da je premašen plan proizvodnje koju ostvaruju termoelektrane i tako dalje. Međutim, u drugoj odjednom situacija nije baš tako dobra kao u prvoj informaciji, nego se tvrdi da su eventualni zahtjevi termoelektrana, koje se nalaze u teškoj situaciji, opravdani, ali da će ERS razmotriti sve svoje unutrašnje mogućnosti za racionalizaciju određenih poslova, kako bi što dalje odgodili povećanje cijena električne energije, odnosno kako bi ih sveli na najmanji mogući nivo.
Iz svega pomenutog može se zaključiti da - kako se to u narodu kaže - lijeva ruka ne zna šta radi desna, što s obzirom na ustroj ERS-a zapravo i nije nikakvo čudo. Podsjetimo se ukratko. Mješoviti holding Elektroprivreda Republike Srpske Trebinje je dioničko društvo koje je shodno odgovarajućoj odluci Vlade RS-a osnovano krajem 2005. godine. Struktura kapitala u ERS-u je 100 posto državni kapital, koji kontrolira Vlada RS-a, pri čemu ovaj mješoviti holding ima po 65 posto učešća u kapitalu deset zavisnih preduzeća te 51 posto kapitala u IRCE-u (Istraživačko- razvojni centar), kao jedanaestom zavisnom preduzeću. Sva ta zavisna preduzeća su posebne kompanije, zasebna dionička društva, koje imaju svoju upravu, skupštinu dioničara, svoj menadžment, nadzorni odbor i odbor za revizuju, odjeljenja interne revizije i tako dalje. Naravno, sve to ima i ERS, što znači da u ovoj veoma kompliciranoj organizacionoj strukturi postoji dvanaest skupština dioničara, dvanaest uprava, dvanaest nadzornih odbora, dvanaest odbora za reviziju, dvanaest odjeljenja za internu reviziju, dvanaest menadžera i tako dalje... dakle, jedna veoma skupa, komplicirana i jednostavno neodrživa organizaciona struktura, pri čemu je samo matično preduzeće, mješoviti holding, zapravo tek puka ljuštura koja sama za sebe nema ništa, jer pet zavisnih preduzeća ima proizvodnju (dvije termoelektrane i tri hidrocentrale), dok preostalih šest preduzeća kontrolira elektrodistribuciju i istraživanje i razvoj.
Međutim, najinteresantnija stvar u cijelom ovom cirkusu s organizacijom ERS-a je činjenica ko je osmislio ovakvu neodrživu organizacionu strukturu. To su uradili predstavnici međunarodne zajednice u BiH, predvođeni jednom američkom organizacijom. Prije njihovog eksperimenta sva zavisna preduzeća bila su u sastavu ERS-a i, umjesto sadašnjih dvanaest uprava, skupština dioničara, odbora i tako dalje, postojali su jedna uprava, jedna skupština, jedan odbor i slično.
Naravno, sada se postavlja pitanje zašto je to tako urađeno? Odgovor je jednostavan - zbog privatizacije. Naime, stranim investitorima je daleko lakše i jeftinije kupiti samo proizvodnu jedinicu, naprimjer termoelektranu ili hidrocentralu, nego cjelokupno preduzeće, to jeste cijelu elektroprivredu. Čim je ERS ustrojen na pomenuti način, odjednom su se pojavili zainteresirani kupci za termoelektrane Gacko i Ugljevik, koji su u saradnji s Vladom RS-a uspjeli i od tih zavisnih kompanija napraviti ljušture i izdvojiti proizvodne dijelove u nove zasebne cjeline, kao što je to bio sada već poznati slučaj sa TE Gacko i formiranjem novog društva ograničene odgovornosti od češke elektroprivrede CEZ, koja je, navedimo i to jer je bitno, u vlasništvu američkih investitora. No, vremenom, došlo je do sukoba na relaciji Vlada RS-a - CEZ i taj je čudni dogovor propao i završio na sudu i arbitraži. Nakon toga Milorad Dodik, predsjednik RS-a, prilično je otvoreno istupio u javnosti i rekao da su svojevremeno natjerani od međunarodne zajednice da ovako usitne i razbiju Elektroprivredu RS-a upravo radi privatizacije i jeftinije prodaje, te da bi daleko bolje bilo da su zavisna preduzeća ostala u sastavu ERS-a. Dodao je i to da će u budućnosti raditi na integraciji svih nekadašnjih dijelova ERS-a u ponovni, stari sistem, ali do sada nije ništa učinjeno po tom pitanju.
Iz svega pomenutog se vidi da je ovakva organizaciona šema jednostavno preskupa i neodrživa, a da joj trenutno naruku ide samo činjenica da u RS-u nema proizvodnje i industrije koja troši električnu energiju, čemu mogu zahvaliti "najniže cijene struje u regiji". No, i te cijene uprkos enormno kišnoj godini i velikim zalihama uglja dolaze na naplatu, jer pomenuta organizaciona struktura ERS-a zapošljava otprilike jedanaest puta više ljudi nego što bi trebala. To su, uostalom, primijetili i novinari iz RS-a koji su nadležne u ERS-u pitali da li je otežano poslovanje matičnog holdinga i zavisnih preduzeća uzrokovano i prekomjernim zapošljavanjem, na šta je odgovoreno da Elektroprivreda RS-a kao javno preduzeće mora da preuzme dio društvene odgovornosti u okolnostima velike nezaposlenosti, ali da će, ako dođe do povećanja cijene električne energije, lična primanja uposlenih ostati ista.
Nema komentara:
Objavi komentar