Bitka za Upravu za indirektno oporezivanje (UIO)

Kako izaći iz ove situacije? Vrlo jednostavno, a to je promijeniti zakonski paket koji regulira upravljanje i funkcioniranje UIO. Pošto je to centralna institucija sa najvećom gomilom javnog novca logično je da građani moraju imati najviše utjecaja na to gdje je njihov novac i ko njime upravlja.

Faktički najbitnija institucija za funkcioniranje Bosne i Hercegovine nisu niti tročlano predsjedništvo, niti predsjednici i potpredsjednici entiteta, niti njihove vlade niti bezbrojne vlade i ministri na svim nivoima. To čak nije ni Centralna banka, niti OHR, niti Vijeće za implementaciju mira. To je jedna institucija koja se u medijima onako usput spominje, a dobar dio građana uopće ne zna ni da postoji niti kako funkcioniše. Riječ je o Upravi za indirektno oporezivanje, u koju se automatski slijevaju svi javni prihodi ostvareni PDVom, carinama i raznorazne akcize, tarife i drugi indirektni porezni prihodi i naknade. Ukupni neto prihod UIO za 2014. god. je iznosio 5 068 962 619 (slovima pet milijardi šezdesetosam miliona devestošezdesetdvije hiljade i šestodevetnaest) konvertabilnih maraka i 3 feninga. Taj se novac onda po zadatim koeficijentima dalje razrezuje entitetima i distriktu Brčko, pa onda dalje kantonima, općinama…itd…

Samo iz gore navedene cifre je jasno da oni koji imaju kontrolu nad ovom institucijom, na raspolaganju i faktičkom kontrolom imaju golema sredstva, ubjedljivo najveća u BiH. Pored toga, čitav niz zakona UIO daje kontrolu ili superviziju nad skoro kompletnim poslovanjem i privredom Bosne i Hercegovine. Uprava nad UIO je sudeći po donesenim zakonima trebala biti tehnomenadžerskog tipa, bez ikakve kontrole ili utjecaja od strane građana ili demokratskih institucija. Tako se UIO definira kaosamostalna upravna organizacija koja za svoj rad putem Upravnog odbora odgovara Vijeću ministara BiH. Upravni odbor UIO ima 6 članova od kojih su tri ministra finansija članovi po službenoj dužnosti i to iz: Vijeća ministara (koji je i predsjedavajući), iz Vlade RSa i iz Vlade Federacije BiH, a trojica su tzv. financijski eksperti i to po jedan iz RS, Federacije i Vijeća ministara BiH. Na prijedlog Upravnog odbora Vijeće ministara BiH imenuje direktora UIO. Znači već na samoj osnovi zakona na kojima bi ona trebala bar teorijski funkcionirati jasno je da je UIO otuđena od naroda i njegove volje. U praksi je situacija još i gora, jer je izbor i upravnog odbora i direktora ustvari rezultat strančarskog, jaranskog ili nekog drugog mešetarenja, sustava „ja tebi – ti meni“ ili „gdje sam ja tu“. Neodgovorno i neozbiljno za čuvare narodnog, javnog novca. Afera sa bivšim direktorom Kemalom Čauševićem, čiji se dijelovi svjedočenja u tužiteljstvu selektivno s vremena na vrijeme ubacuju u javnost, pokazuje svu problematiku rukovođenja i razloge borbe za kontrolu nad ovom institucijom.

Upravo je borba i za ovu instituciju bila u pozadini skoro polugodišnjeg natezanja za uspostavu nove vlasti nakon oktobarskih izbora. Draganu Čoviću, koji je sudeći po tim selektirano objavljenim svjedočenjima Kemala Čauševića bio itekako umiješan u malverzacije sa javnim prihodima, je izgleda vrlo stalo da ima što je moguće snažniji utjecaj na UIO. Zato je i borba za ministra financija u Vladi Federacije BiH (koji inače u odnosu na ostale ministre ima dodatno, posebno značenje za federalnu vladu) bila itekako odlučna. Na kraju je riješena, po Bakiru Izetbegovići i Željku Komšiću nekim kompromisom, ali u stvarnosti faktičkim pristajanjem da mjesto ministra financija federalne vlade pripadne kadru Čovićeve stranke. Tako da već sada Dragan Čović u Upravnom odboru UIO ima dva svoja ključna čovjeka, a ima i direktora Miju Džakulu. Pored toga u upravnom odboru će biti i Dodikov ministar financija i jedan njegov „ekspert“. Može se slobodno konstatirati da je alijansa Čović – Dodik ostvarila značajnu kontrolu nad UIO. Naravno, ovo uopće ne amnestira tzv. bošnjački element, jer sudeći po selektirano objavljenom svjedočenju Kemala Čaučevića i takozvani predstavnici i zaštitnici bošnjačkog naroda su bili značajno upetljani u raznorazne malverzacije u UIO, odnosno bili „ljepljivih prstiju“.

Iako način glasanja Upravnog odbora načelno predviđa konsenzualno donošenje odluka, ipak to nije tako, pa se u slučaju nedostatka konsenzusa, odluke Upravnog odbora usvajaju na sljedeći način:

• U slučaju odluka o uspostavljanju uvoznih i izvoznih dažbina te o bilo kakvim promjenama takvih dažbinapotrebna je prosta većina glasova članova Odbora uključujući i glas ministra finansija i trezora Bosne i Hercegovine. (On je iz HDZ BiH).
• U slučaju odluka o ostalim indirektnim porezima, uključujući i stope i strukture takvih poreza, potrebna je prosta većina glasova članova Odbora uključujući i glasove ministara finansija Republike Srpske (iz SNSDa) i Federacije (iz HDZa). Ovaj se postupak glasanja isto tako primjenjuje na bilo koju odluku vezanu za izuzeća od ili promjene u indirektnim poreznim stopama i strukturama.
• U slučaju odluka o raspodjeli prihoda od indirektnih poreza potrebna je prosta većina glasova članova Odbora uključujući i glasove sva tri ministra finansija (dvojica iz HDZ BiH i jedan iz SNSDa).

Razumljivo je da se pregovaračima iz SDA žurilo da dovrše pregovore, jer se približava Kongres, i Bakiru Izetbegoviću je stalo da samouvjereno uđe u tu predkongresnu i kongresnu priču (sa razdijeljenim foteljama i funkcijama i službama, kako bi se zadovoljio što veći broj potencijalnih podržavalaca) i da se konačno izabere za predsjednika u okviru delegatskog, nedemokratskog sustava.

Kako izaći iz ove situacije? Vrlo jednostavno, a to je promijeniti zakonski paket koji regulira upravljanje i funkcioniranje UIO. Pošto je to centralna institucija sa najvećom gomilom javnog novca logično je da građani moraju imati najviše utjecaja na to gdje je njihov novac i ko njime upravlja. Zato predlažem da se direktor i njegovi pomočnici biraju na sljedeći način. Vijeće ministara raspisuje javni konkurs za direktora kao za bilo koje radno mjesto javnog službenika sa predviđenim obaveznim kvalifikacijama i uvjetima koji stvarno moraju biti standardizirani i visokokvalitetni i visokoprofesionalni. Tri najviše rangirana kandidata, koji moraju ponuditi i listu svojih pomoćnika (koji isto moraju zahtijevati propisane zakonske i kvalifikacione, profesionalne i stručne uvjete), se onda prepuštaju na izbor svim građanima Bosne i Hercegovine. Tako se neposrednom demokratijom bira direktor sa svojim pomoćnicima. Upravni odbor UIO se mijenja tako što ostaju trojica ministara, ali se izbacuju tzv. eksperti a u punopravno članstvo Upravnog odbora ulaze dosadašnji tzv. promatrači: predstavnik Centralne banke BiH, Direktor direkcije za financije Brčko distrikta, te po jedan predstavnik sindikata i udruge poslodavaca BiH.