Politika EU prema azilantima - svako protiv svakog

Krijumčari i dalje pronalaze nove metode kako da prokrijumčare ljude u Evropu. Prije svega se radi o izbjeglicama iz Afrike. Evropska Unija reaguje bespomoćno i uskogrudno.

U Evropu je 2014. godine ilegalno ušlo više od 276.000 ljudi. To je skoro 140 posto više nego godinu dana ranije, navodi su Evropske komisije. Većina tih ljudi je došla preko Sredozemlja. Najnovija metoda krijumčarenja se također pokazala okrutnom kao i osobe koje to rade. Oni kupuju oronule brodove, na njih natovare stotine izbjeglica i od svakog naplate više hiljada eura. Usput kapetan napusti brod i uključi autopilota da brodom dalje upravlja u pravcu Italije. Nedavno je italijanska obalska straža zaustavila dva takva broda, "Ezadeen" i "Blue Sky M", na kojim je bilo više stotina izbjeglica i spriječila da brodovi udare u obalu.

Više nema djelotvornog nadgledanja

Komesar EU za unutrašnje poslove Dimitris Avramopoulos je u govoru pred Evropskim parlamentom pozvao EU da se „odlučnije i koordiniranije“ uhvati u koštac s novim ponašanjem krijumčara. „Evropa mora biti aktivnija. Nemamo vremena za gubljenje“, rekao je Avramopoulos. Ovo se prije svega odnosi na zemlje članice EU. Međutim, kada se konkretno radi o politici prema izbjeglicama, tada svaka zemlja ide svojim putem. Ako i postoji zajednička akcija onda bi trebala biti što jeftinija. Nakon što je Italija prošle godine završila misiju spašavanja migranata na Sredozemnom moru, nazvanu „Mare Nostrum“, njeno mjesto je trebala preuzeti misija EU pod nazivom „Triton“. Međutim, Triton nije pravi nasljednik. Prije svega je područje djelovanja dosta ograničeno tako da krijumčarski brodovi skoro da mogu neometano ploviti sve dok se nalaze u međunarodnim vodama.

Turska zatvara oči

Tome treba dodati i činjenicu da važna tranzitna zemlja, Libija, nakon više od tri godine od svrgavanja sa vlasti Muamera El Gadafija, praktično još uvijek nema državno uređenje. Dakle, kada se radi o zaustavljanju kretanja izbjeglica na južnom dijelu Sredozemlja, onda EU nedostaje partner u razgovorima. Klub poslanika EVP (Evropska narodna partija) u Evropskom parlamentu je pozvao EU na angažman u toj sjevernoafričkoj zemlji. EVP je poručila da „Libija ne smije postati druga Sirija“.

EU bi u saradnji sa međunarodnim partnerima trebala pomoći u izgradnji funkcionalnih državnih struktura. Kada je riječ o Turskoj, EU u tom slučaju ima partnera za razgovore koji želi postati član EU i koji bi zbog toga morao biti spreman na saradnju. Međutim, sve više izbjegličkih brodova i brodova koje posada napusti na Sredozemlju, isplovljava iz turskih luka na šta turske vlasti često po svemu sudeći zatvaraju oči. EU očekuje da Turska nešto poduzme protiv takvih plovidbi i o tome razgovara sa zvaničnicima u Ankari.

Strah od „uvezenih“ sukoba

Pošto se broj azilanata koje dolaze u Evropu skoro nikako ne smanjuje, sirijske susjedne zemlje su preopterećene. Zbog toga Avramopoulos od članica EU traži da budu velikodušnije, posebno kada se radi o pomoći u Siriji. „Ljudi ne moraju riskirati svoje živote kako bi potražili zaštitu u Evropi“, rekao je Avramopoulos. Spremnost na prihvat u Evropi do sada nije bila velika.

S obzirom na nasilje esktremista, mnogi su postali još skeptičniji. Mnogi se boje da će s izbjeglicama u Evropu doći i ekstremisti spremni na nasilje. Italijanski socijaldemokrata Gianni Pittella je u Evropskom parlamentu rekao da teroristima nisu potrebni prevozi brodovima s izbjeglica. Njih finansiraju terorističke mreže tako da oni imaju novca.

Nesmetano putovanje u Njemačku

Sveobuhvatna i koordinirana evropska politika prema izbjeglicama ne postoji. Dablinski sistem je faktički propao. Osim toga, Italija se oslobađa izbjeglica na svoj način, a to je da im jednostavno dozvoli da dalje putuju u pravcu sjevera, naprimjer u Njemačku. Granične kontrole između zemalja u šengenskom prostoru, kojem pripada većina zemalja članica EU, više ne postoje.

Inače, sve su glasniji zahtjevi da EU raspoređuje izbjeglice i tražitelji azila u zemlje članice po broju stanovništva i privrednoj moći.

Međutim, većina zemalja, koje na osnovu toga moraju prihvatiti više izbjeglica i azilanata, tome se suprotstavljaju. Stari sistem se raspao, ali novi još nije na vidiku.