U slučajevima nedozvoljene trgovine i uvoza, zbog nedostatka propisa, ispravna hrana završava uništavanjem umjesto doniranjem siromašnima i gladnima. Velike količine hrane svakodnevno pune deponije u svim bh. gradovima, a nadležne institucije i…
U slučajevima nedozvoljene trgovine i uvoza, zbog nedostatka propisa, ispravna hrana završava uništavanjem umjesto doniranjem siromašnima i gladnima.
Velike količine hrane svakodnevno pune deponije u svim bh. gradovima, a nadležne institucije i stručnjaci u BiH smatraju da bi edukacija potrošača i primjena prakse evropskih zemalja mogle dovesti do manjeg bacanja prehrambenih proizvoda.
Prema rezultatima godišnjih analiza javnih preduzeća, građani Sarajeva, Tuzle i Banje Luke dnevno bacaju najmanje 500 kilograma hrane. Osim namirnica koje završe u kontejnerima, veliki problem je i hrana koja propada u fabrikama, skladištima, trgovinama...
Rasteretiti deponije
- Od 600 tona otpada, koliko se prikupi svaki dan u Kantonu Sarajevo, sigurno je oko 50 tona otpada koji se može nazvati biomasom. Mi vršimo kompostiranje određenog dijela tog otpada, ali opet su to nedovoljne količine koje mi možemo prihvatiti i obraditi. Mnogo lakše bi bilo da stanovništvo u svojim domaćinstvima takav otpad koristi za uređenje vrta, sadnju cvijeća i slično, jer bismo smanjili natrpanost konejnera takvim otpadom i hranom, a time i rasteretili deponije - pojasnio je za Faktor portparol sarajevskog preduzeća "Rad" Mirza Ramić.
Prema riječima direktora tuzlanskog preduzeća „Komunalac“ Admira Bećirovića, u BiH je, prije svega, potrebno uvesti primarnu selekciju otpada jer se hrana baca zajedno sa ostalim otpadom, zbog čega je teško razdvojiti i precizno procijeniti koje su to količine koje se bacaju.
S obzirom na sve veće potrebe za hranom uzrokovane porastom broja stanovništva, te istovremeno na veliki gubitak hrane, posljednjih nekoliko godina u znanstvenim i stručnim, a sve više i u političkim krugovima vodi se široka rasprava o mogućnostima da se ovaj problem riješi.
Kako nam je pojasnio Džemil Hajrić, direktor Agencije za sigurnost hrane u BiH, potpisivanjem i stupanjem na snagu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SSP), BiH ima pravnu obavezu usklađivanja nacionalnog zakonodavstva s pravnom stečevinom EU-a, što podrazumijeva i eventualne izmjene koje bi rezultirale manjim gubicima hrane.
- Do pronalaska boljih rješenja kojima će se uspostaviti drugačiji pravni osnov za rješavanje izazova u pogledu gubitka hrane, preporučujemo potrošačima da obrate pažnju na značenje oznaka o roku trajanja, da hranu kupuju planski, te da je čuvaju na odgovarajućim temperaturama kako bi produžili njenu svježinu i trajnost - istaknuo je Hajrić za Faktor.
Jačanje svijesti
Iz Institucije ombudsmena za zaštitu potrošača BiH smatraju da svaki potrošač mora imati visok nivo svijesti u svakom trenutku nabavke i potrošnje hrane, te, u skladu s tim, uzimati samo one namirnice za sigurnu potrošnju, što bi, kako naglašavaju, doprinijelo manjem bacanju hrane.
- Na putu od mjesta proizvodnje do mjesta konzumacije kvari se, odnosno, baca jedna trećina hrane. U slučajevima nedozvoljene trgovine i uvoza, zbog nedostatka propisa, često ispravna hrana završava uništavanjem umjesto doniranjem siromašnima i gladnima. Ovakva hrana bi trebala biti oslobođena poreza i ostalih fiskalnih obaveza i slobodno se distribuirati narodnim kuhinjama i raznim ustanovama za zbrinjavanje ugroženih kategorija stanovnika - naglasila je za Faktor Mediha Bakalović, pomoćnica ombudsmena za zaštitu potrošača BiH.
Stručnjaci u našoj zemlji smatraju da se BiH treba ugledati na zemlje EU-a koje su uspjele smanjiti gubitak hrane. Naprimjer, Francuska finansijski kažnjava domaćinstva, restorane i supermarkete ako hranu ne doniraju neposredno prije isteka roka, Hrvatska je ukinula PDV za doniranje hrane koju bi trgovci inače bacali, a Njemačka razmatra ukidanje odredbi koje se odnose na preporučeni rok trajanja hrane.
Stotine djece prose na bh. ulicama, beskućnici traže komad hljeba po kontejnerima, hiljade je korisnika javnih kuhinja... Podizanje svijesti o donaciji ili smanjenju bacanja hrane ne samo da može nahraniti gladne već bi sigurno smanjilo velike ekonomske gubitke u BiH.
Navođenje roka trajanja
Važno je razlikovati dva načina navođenja minimalnog roka trajanja na deklaracijama hrane. „Najbolje upotrijebiti do…“ je hrana koja se nakon tog datuma može još koristiti pod uvjetom da se pohranjuje u skladu s uputama navedenim na pakiranju i da pakiranje nije oštećeno, ali bi mogla početi gubiti okus i teksturu. “Upotrijebiti do…” je hrana koja se nakon tog datuma smatra nesigurnom za konzumaciju. Ova oznaka nalazi se na lako kvarljivoj hrani, kao što je svježa riba, svježe mljeveno meso...
Nema komentara:
Objavi komentar