Zašto čovjek sebi uzima za pravo odlučivati u ime drugog čovjeka? To je užasno pravo koje nikada ne donosi nikakva dobra.

Ljudi se ne rađaju kao zločinci... Sklonost zločinu ne prenosi se genima... Genetski mogu nasljediti bolest poput shizofrenije ili sklonost pedofiliji, ali to ne znači da ću postati zločinac... 

Zločince stvaraju odnosi u društvu (koji su u pravilu prenijeti na obitelj)... Zločincem će me učiniti nasilje koje nada mnom vrši sustav, zločincem će me učiniti oduzimanje slobode i nametanje osjećaja krivice, osjećaja grešnosti...

 Svaki će vam psiholog reći da su ljubav i mržnja dvije strane iste medalje, te da se u pomanjkanju ljubavi često okrećemo mržnji kao zamjeni za ljubav... Sada ne govorim o spolnoj i sentimentalnoj ljubavi, već o ljubavi prema čovjeku, ljubavi prema životu... Jedini lijek za bolesno društvo koje je zatrovano mržnjom prema životu je ljubav... A ljubav je sloboda... Ljubav prema čovjeku je poštivanje njegove slobode...

 Ljudi postaju zločinci jer su im obitelj i okolina uskratili ljubav, uskratili slobodu... Jadno je i bolesno društvo kojem su potrebni policija i zatvori... Mi više ne možemo ispraviti ono što je do sada učinjeno – izlječiti sve serijske ubojice, seksualne manijake i patološke kradljivce koje smo stvorili (pa bi bilo logično da ostanu zarobljeni u zatvorima i umobolnicama)...

 Ali ako to želimo, možemo svoju djecu učiti slobodi i na taj način početi stvarati drugačije, zdravije odnose u društvu... Možemo, ako to želimo, prestati učiti djecu lažnim moralnim načelima koja nam govore da imamo pravo oduzimati slobodu drugima (suditi drugima), jer na taj način stvaramo životomrsce i potencijalne zločince...

 Možemo, ako to želimo, učiti svoju djecu kako se davanjem ljubavi ista prima, kako se poštivanjem tuđe slobode ostvaruje naša... Možemo, ako to želimo...