Bosanci i Hercegovci su itekako svjesni potencijala svoje dijaspore rasute po svijetu. Nažalost, dijaspora se promatra samo kroz prizmu novčanih doznaka koje pristižu u Bosnu i Hercegovinu. Naravno da se ne mogu zanemariti gotovo dvije milijarde američkih dolara, što čini oko 20 posto ukupnog društvenog proizvoda u BiH, od koje se Bosna i Hercegovina okoristi na godišnjem planu. To je svrstava među 20 vodećih zemalja u svijetu prema obimu novčanih doznaka migranata u odnosu na bruto društveni proizvod. No, investicije znanja koje obrazovani kadar bh. dijaspore može uložiti u Bosnu i Hercegovinu neopravdano se zanemaruju. Tih, ali i drugih tema dotakli smo se u razgovoru s dr. Nazifom Alićem, uspješnim Sarajlijom, zaposlenim na londonskom University Collegeu.
Nazif Alić je rođen 1976. godine. Pohađao je gimnaziju najprije u rodnom Sarajevu, a onda u Francuskoj i Sidneju. Fakultet biologije i doktorat završio je u Sidneju na University of New South Wales. Nauka ga je, kako kaže, uvijek zanimala pa je odabrao sudij biologije.
NV: Teško da se može opisati ta kolektivna euforija, radost u javnom prostoru Bosne i Hercegovine, kad je riječ uspjesima Bosanaca i Hercegovaca rasutih po svijetu. Kako u drugim oblastima, tako i u svijetu nauke. Kako ta i takva Bosna i Hercegovina izgleda iz Vaše perspektive, odnosno iz perspektive uspješnog znanstvenika, genetičara s londonskog University Collegea?
I meni je jako drago vidjeti uspješne Bosance i Hercegovce, i one koji su u Bosni i Hercegovini, ali i one izvan nje. U BiH postoji veliki potencijal i nadam se da će se u budućnosti taj potencijal sve više i ispoljavati. U domenu oblasti koju izučavam postoje izvrsni eksperti u BiH.
NV: U Bosni i Hercegovini vlada vjerovanje da je svaki odlazak mladih ljudi loš, naročito danas kad je taj trend sveprisutan. Mislite li da se to u budućnosti može pozitivno odraziti na Bosnu i Hercegovinu?
Mislim da može. Ljudi odlaze tamo gdje su im bolji uvjeti za napredovanje i život. Ali ostaju vezani za BiH, spremni da učestvuju u njenom rastu. Jednako ne treba zaboraviti da u BiH uvijek ima ljudi koji su talentirani i kreativni, ali nemaju mnogo prilika da uspiju.
NV: Koliko god se odlazak mladih iz BiH promatrao u negativnom kontekstu, duboko u sebi vjerujem da se izvoz intelektualne svojine može pokazati i kao šansa za BiH. Možda griješim… Konkretno, kad je riječ o Vašem slučaju, imate li namjeru znanje koje ste stekli na svjetskim univerzitetima na bilo koji način investirati u Bosnu i Hercegovinu?
Nadam se da će to biti moguće. Već sam učestvaovao na skupu genetičara u Sarajevu, bio sam oduševljen i nadam se da ću doći opet.
NV: Tokom boravka u Sarajevu prije dvije godine istakli ste da radite na istraživačkom projektu putem kojeg pokušavate naći i opisati genetske, farmaceutske i dijetalne intervencije koje mogu produžiti zdrav život kod mušice, u nadi da bi one mogle pomoći da se održi dobro zdravlje kod ljudi. Zvuči zanimljivo. U kojoj fazi je danas to istraživanje, ima li nekih zaključaka?
Napravili smo nove korake pa se sporo približavamo tom cilju. Naprimjer, nedavno smo objavili rad u kojem opisujemo kako je jedan poznati gen, koji se zove “ras”, važan za starenje mušice. Taj gen je poznat zato što ima jednu od centralnih uloga u bolesti raka. Naše istraživanje je pokazalo da lijekovi koji dijeluju protiv aktivnosti “rasa” mogu produiti život u mušici. To pokazuje da bi takva vrsta lijekova mogla biti efikasna protiv bolesti starenja, jer slični geni postoje i kod ljudi. Naravno, još mnogo truda treba uložiti prije nego što bi se takvi lijekovi počeli koristiti.
NV: Eksperimentalni sistem koji koristite pri istraživanju je vinska mušica. Iskreno, do pripremanja za ovaj intervju jedino što sam znao o vinskim mušicama jeste to da one postoje, i da znaju biti veoma dosadne. No, naučnici tvrde da one mogu biti izuzetno korisne. Trebamo li razmisliti prije nego je sljedeći put negdje “razlijepimo”?
Možda ih možete posmatrati s više poštovanja – one su mnogo doprinijele našem razumijevanju genetike a time i mnogim uspjesima moderne medicine.
NV: Koliko god duhovito zvučalo pitanje koje su Vam postavili novinari londonskog The Naked Scientistsa, toliko bi ono trebalo zvučati i ozbiljno, s obzirom na to kakve potencijale genetika kao naučna disciplina ima. Stoga to pitanje moram postaviti i za našu publiku: neupitno je da genetske intervencije mogu produžiti zdrav životni vijek ljudi, ali mogu li nam pomoći da živimo vječno?
Obično na starenje gledamo kao na nešto neizbježno. Ali u samom životinjskom svijetu postoje životinje koje ne stare. Takav primjer je hidra. Tako da ta biološka vječnost, pri čemu organizam ne umire od starenja već od neke nasilne smrti, postoji, pa samo pitanje vječnosti nije potpuno apsurdno. Ali ako pogledate hidru, odmah vam bude jasno da je to organizam mnogo drukčiji od nas. Zasad mi se čini da je ljudska vječnost moguća samo u domenu naučne fantastike.
NV: Možete li za našu publiku malo pojasniti fenomen održavanja dobrog zdravlja kod ljudi?
Starenje je najveći faktor rizika kod većine hroničnih bolesti. Zasad medicina svaku bolest tretira posebno, ali postoji mogućnost da se inervenira u sam proces starenja te da se ublaže ili odgode sve hronične bolesti starenja. Neki ideal bi bila zdrava starost bez duge i teške patnje – takvu vrstu starenja neki ljudi prirodno i imaju.
NV: Ima li novih istraživačkih projekata i na čemu trenutno radite?
Trenutno uspostavljam svoju nezavisnu laboratoriju. To je proces koji može potrajati – javit ću vam čim nešto novo i zanimljivo otkrijemo.
NV: Neosporivi su potencijali genetike kao naučne discipline. No, da li se ona ponekad zloupotrebljava?
Kao i sve nauke, i genetika se može zloupotrijebiti. Ne mislim da je išta bolja ili lošija glede takvih mogućnosti od drugih naučnih disciplina.
Nema komentara:
Objavi komentar