Ovo je jedna tužna priča, koja se dešava nama pred očima. Radi se o demobilisanom borcu, koji je svoju mladost proveo braneći našu RBiH. Ramo Popržanović živi u Trepču u tako lošim uslovima, bez struje u 21. stoljeću, u zidinama bez kupatila prepušten patnji kojoj nema kraja.
Neshvatljivo je da čovjek nema gdje leći u čisto, pojesti vruće, a kamo li nemati struje. Samo svijeća na dnu sobe, krov oronuo, voda niz zidove teče, kao da je pod hrastom smješten. Zatekoh ga leži, kaže da nešto nije dobro, čuj to. Pa i ne bio loše kad je i sve oko tebe jad i čemer.
Ne dozvolimo da Ramo i ovaj Bajram dočeka bez struje i ovim katastrofalnim uslovima, da mu kisne kroz plafone, da mu stvorimo tek onoliko da nastavi normalno živjeti. Ovoga borca, našeg junaka su napustili svi ali on nas nije kad je trebalo, onda kada je bilo najteže Ramo je bio tu.
Nema komentara:
Objavi komentar