Kineska “flota straha” podjednako plaši Amerikance i azijske susjede

Prema ranijim procjenama AMI-ja, azijske i pacifičke zemlje potrošit će 200 milijardi dolara na podmornice i brodove do 2032. godine

Samo informacija da Kina ima nosač aviona bila je dovoljna da izazove jezu među američkim vojnim stratezima, ali i kineskim susjedima. I jedni i drugi počeli su da planiraju velika ratna ulaganja u narednih nekoliko godina.

Kada je prije nekoliko godina objavljena vest da Kina dovršava izgradnju nosača aviona Liaoning (PLAN CV-16), uslijedile su informacije da Japan gradi dva nova nosača aviona da bi odgovorio na pretnju iz Kine.

Južna Koreja, Indija, Tajvan – dakle, svako ko nešto predstavlja u Jugoistočnoj Aziji – objavili su planove za izdvajanje više milijardi dolara za vojsku kako bi održali korak s Kinom.

Problem je u tome što je Kina već sada druga svjetska sila i po obimu finansijskih sredstava koje ulaže u vojsku i manje susjedne zemlje teško mogu da je prate. Ubrzo se saznalo da Kina gradi drugi nosač aviona, treći, četvrti, pa čak i nosač aviona na nuklearni pogon.

DefenseNews.com je prenio uznemirujuću vijest da Kina ne samo da munjevitom brzinom gradi flotu nosača aviona, već uči i kako da ih efikasno koristi. 

Da bi efikasno funkcionirao, nosač mora da ima pratnju – više ratnih brodova koji ga okružuju i štite od mogućih opasnosti. Primera radi, u američkoj ratnoj mornarici nosač aviona standardno prate jedan kruzer s navođenim raketama (za protivzračnu odbranu) i još tri razarača s navođenim raketama (za borbu protiv podmornica i napada s kopna).

Ako tome dodamo brodove za transport municije i goriva, kao i jednu ili dvije nuklearne podmornice, dolazimo do broja od 10 ratnih brodova. Računajući i troškove izgradnje, prateći brodovi često koštaju dva-tri puta više od samog nosača aviona, dakle oko 30 milijardi dolara.

To je ogromna suma, ali čini se da je Kina, koja godišnje za oružje izdvaja preko 200 milijardi dolara, spremna da je plati. Kako je DefenseNews javio prošle nedelje, Kina je nedavno naručila peti razarač s navođenim raketama klase “Landžou” i na putu je da stvori ratnu flotu sastavljenu od 14 razarača klase “Landžou” i “Kunming” i šest kruzera s navođenim projektilima “tipa 055” – što je dovoljno da bi se osigurala pratnja za sva četiri poznata nosača koja zemlja trenutno gradi. 

Vojni analitičari procjenjuju za site AMI Internatonal da bi flota mogla da bude kompletno izgrađena već 2024., kada će kineska ratna mornarica imati veću flotu nego Japan i Južna Koreja zajedno.

DefenseNews je prenio stanovište AMI-ja da će zemlje u regionu protumačiti najnovije kinesko ulaganje u mornaričke vojne snage kao “značajnu prijetnju stabilnosti”. Ono što nije rečeno jeste da će kineski susjedi gotovo sasvim sigurno odgovoriti na tu prijetnju tako što će sami kupovati ratne brodove.

Prema ranijim procjenama AMI-ja, azijske i pacifičke zemlje potrošit će 200 milijardi dolara na podmornice i brodove do 2032. godine, što bi bilo oko 25 posto ukupnog ulaganja u ratnu mornaricu širom svijeta tokom istog perioda. Sasvim je logično očekivati da bi američke kompanije koje se bave isporukama oružja htjele da imaju udjela u predstojećim ugovorima za izgradnju brodova. 

Američki Kongres je nedavno donio odluku o izdvajanju 843 miliona dolara za sanaciju kompanije za izgradnju brodova “Hantington ingols” i osiguranje goriva za nosač aviona USS George Washington, koji je prvobitno trebalo da bude povučen iz upotrebe. Ova odluka je gotovo sigurno dijelom izazvana činjenicom da američka ratna mornarica ne želi aktivno da pomaže Kini u smanjenju jaza kada je riječ o nosačima aviona.

Odluka američke mornarice da izgradi robusniju verziju priobalnih bojnih brodova (Littoral Combat Ship, LCS), koji bi mogao da osigura dodatni prihod od 16 milijardi dolara za proizvođače vojnih brodova “Lockheed Martin”, “General Dynamicks” i “Ostal”, vjerovatno je također delimično posljedica ekspanzije kineske ratne mornarice.