BUĐENJE DUHOVA ZLA PROŠLOSTI OMOGUĆUJE MEĐUNARODNA ZAJEDNICA

BUĐENJE DUHOVA ZLA PROŠLOSTI OMOGUĆUJE MEĐUNARODNA ZAJEDNICA

Dejtonom je međunarodna zajednica stvorila uslove stvaranja Republike Srpske iz koje se, uz politiku postdejtonske bude najgori oblici zla koji su prouzrokovali najveće progone, pomjeranja naroda i zločine genocida od vremena Drugog svjetskog rata. Zahvaljujući preblagim kaznama osuđeni ratni zločinci dolaze u poziciju da se ponovo bave politikom u sjeni, sijuće opet sjeme mržnje, kujući nove planove o stvaranju Velike Srbije (Crne Gore) i Velike Hrvatske, na račun drugih suverenih država.

Prva žena optužena za ratni zločin genocida, ratna zločinka Biljana Plavšić, nakon skraćenog odmora vratila se iz Švedske sa ostacima rođendanske torte oko usta i pobjedonosno, držeći se pod ruku sa “šatorskim pjevačem”, kako će Milorada Dodika kasnije nazvati Mladen Ivanić, prošetala posred Banja Luke, kojim ne mogu da se prošeću ni oni najrođeniji, protjerani iz svog rodnog grada.

Iz Den Haga je uslijedio povratak plejada ratnih zločinaca, čija su ozarena lica uz doček masa na javnim trgovima krasila prve stranice dnevne štampe i drugih javnih medija, dok žrtve odavno zaboravljene čekaju da im se pronađu kosti i sakupe ostaci dijelova tijela.

Istina, Den Hag pojedinci nisu preživjel, jer su od lične sramote i zla koje su nanijeli drugima radije dizali ruku na sebe. Neki su oslobođeni, što je znak poletne političke volje i dogovora kojekakvih moćnih, što je postao vodeni žig haškog tužilaštva i suda. Pravda bez moći je bezmoćna! Tako su iz zatvora na slobodu velikodušno puštani pojedini hrvatski, ali i srbijanski generalski dvojci za koje se traži nekakva navodna revizija suđenja?!
Posljednji veliki doček ‘državnog nivoa’, dogodio se ‘trofazno’ dočekom ratnog zločinca Momčila Krajišnika. Prvo u Beogradu, potom Banja Luci, a onda i na Palama uz veliku javnu pompu Paljana, ruku im punih konfeta, truba i balona.

Ne prođe dugo, na malim ekranima se ukaza duh četničkog vojvode, kojeg oni boljeg sjećanja znaju sa slika iz ‘nesretnih’ godina, na kojima vojvoda Preplašen uz obaveznu četničku šajkaču i slavodobitni smiješak na prsima drži automatsko oružje, a bok srpskoga junaka okićen još kamom. S druge strane, stajala je masa nemoćnih majki naručja punih preplašene djece, golorukih staraca i civila koja postadoše glavni cilj uništenja do zuba naoružane pijane četničke rulje s vojvodama na čelu. O tom mogu pričati sportske dvorane ne samo paljanskih školskih ustanova, pretvorene u isljedna iživljavanja, logore smrti, mjesta silovanja i batinanja. O tom mogu pričati tamna okna napuštenih paljanskih tunela.

Vijest “Nikola Poplašen vraća se na političku scenu u Republici Srpskoj, i to kao predsjednik Srpske napredne stranke. Odmah nakon što bude izabran za predsjednika, a hoće, jer je jedini kandidat za ovu poziciju, potpisat će se sporazum o saradnji sa SNS Srbije čiji je predsjednik Aleksandar Vučić. Stranka će, kako je najavljeno, sa Poplašenom na čelu, na predstojeće izbore izaći samostalno.”, kraj citata, ubila je i ono malo nade da taj moćni i okrutni svijet prestane sa kažnjavanjem žrtava terora i rata, sa kažnjavanjem naroda koji je pretrpio mašineriju logora smrti, sudbine enklave, zločina, zbjegova, granatiranja i snajpera. Tako neko želi, tako neko hoće. Ovo je valjda vrhunac zla nelogičnosti s pravom rezerve na nova iznenađenja, jer još ništa nije gotovo, tek ima da počne.“Još čemo se ćerat'!“, poruka je glasa srpskog glumca sa malih ekrana. A njihove poruke treba shvatati ozbiljno, kao i onu stogodišnju pjesmu o prelasku Drine. San im se ostvario!

Polovična rješenja uvijek vode akumulaciji problema. Pitanje je koliko će balon trpjeti ‘napuhavanja’, dok jednom od prevelikog pritiska sam ne eksplodira. To onaj ‘drugi’ moćnik iz sjene zna, samo čeka pogodan trenutak ‘gluhog doba’ kako bi do eksplozije došlo, po mogućnosti nečujno, stručno i kontrolisano.